Adnan Drndić je online socijalni radnik od kojeg pomoć traže i zlostavljani muškarci

"Nakon toga na redu su upiti koji se vezuju za procedure i mogućnosti ostvarivanja prava iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite pa do jednostavnih problema lične prirode. Posebno ističem veliki broj upita osoba koje dolaze iz ekonomski stabilnih porodica, kojima je potreban savjet, gdje da se obrate kako bi ostvarile određeno pravo, pribavile potrebni dokument ili ih zanimaju procedure razvoda braka", ističe Drndić, koji je posebno usmjeren na stare i iznemogle osobe koje se nalaze u visokom riziku od zaraze koronavirusom.

Metodologija rada koju koristi Drndić je inovativna, jer ne želi stvarati ovisnike o pomoći. Zadatak njega kao konsultanta nije samo da pruži informaciju, nego da svojim razgovorima jača i educira klijente, pokrećući njihove unutrašnje snage za samopomoć.

Kada je riječ o starosnoj strukturi, javljaju mu se osobe svih godišta, a dominiraju generacije od 23 do 50 godina. Mladi mu iznose širok dijapazon problema – od ovisnosti, ljubavnih nedaća pa do međuvršnjačkog nasilja.

"Slučajevi su razne prirode, od jednostavnih upita, kao nedavno od jednog dječaka iz okoline Zagreba, koji je pitao da li je nasilje ukoliko ga majka stalno kritikuje i nikada ga ne pohvali kada uradi nešto dobro, do upita kome da osoba prijavi sumnju na seksualno nasilje. Najčešće se javljaju mladi bračni partneri sa svojim problemima, a najviše je evidentirano onih koji se razvode nakon godinu ili dvije od stupanja u brak ili pak ulaze u vanbračne zajednice i dobijaju djecu, kada dolazi do raznih problema. Nakon kratkog perioda zajedničkog života, nažalost, izlaze na površinu emocionalna nezrelost i egzistencijalni problemi, jer se većinom radi o onima bez stalnog zaposlenja", pojašnjava nam Drndić.

Da i muškarci trpe nasilje u porodici javna je tajna u bh. društvu, ali zbog predrasuda o ovoj temi se u našoj zemlji u dovoljnoj mjeri ne govori. Međutim, upravo zlostavljani muškarci svoju dušu otvorili su našem sagovorniku.

"Kada je pokrenuta ova stranica, vjerovatno je muškarcima bilo lakše javiti se i pitati za procedure i ispričati svoj problem, nego li otići u ustanovu ili pak pozvati policiju. To je tek prava stigma našeg društva, jer je muškarcima iz poniženja prijaviti nasilje, s obzirom na to da ono nije opipljivo, nije fizičko, pa iskreno i nemaju dokaza kojim bi potkrijepili svoje tvrdnje", dodaje tuzlanski online socijalni radnik.

Kroz rad stranice Drndić je evidentirao najčešće oblike nasilja nad muškarcima, poput ignorisanja i neuvažavanja, ali i one ekonomske, kao što je finansijsko ucjenjivanje, jer je u datom trenutku muž bez zaposlenja. Kako kaže, riječ je jednoj širokoj temi i ogromnom polju za istraživanje o kojem se mora početi javno govoriti.

"Istražujući zakone i protokole koji regulišu sprečavanje nasilja, došao sam do zaključka da je prilično zanemaren bitan trenutak, a odnosi se na to da i žena u porodici može biti nasilnica, a muškarac žrtva. Zabilježen je specifičan slučaj, a vjerujem da ih je mnoštvo, da je supruga dugo u tajnosti planirala razvod braka, dugo nisu imali bliske tjelesne kontakte te kada je odlučila predati tužbu, stupila je u seksualni odnos s njim. Isto jutro je otišla na medicinski pregled, pa u policiju, gdje je prijavila muža za silovanje. Proglasili su ga 'silovateljem', iako nije osuđen, oduzeli mu djecu i zabranili prilazak i viđanje. Očito je da se radi o instruiranim koracima supruge, a neko ju je dobro nasvjetovao u tome kako da se 'riješi muža'. Ovaj slučaj je samo floskula alata i metoda vršenja nasilja nad muškarcima, ne samo od žena, nego govorimo o sistemskom nasilju nad muškarcima tokom brakorazvodnih parnica", kaže Drndić.

Porodica je osnovna ćelija društva iz koje kreće sve dobro, ali i loše i koja je temelj izgradnje ličnosti, mjesto spasa, prvih koraka i osmijeha, ali isto tako može biti "zatvor" ili najstrašnije mjesto za život i odrastanje. Također, ona je i jedan od najbitnijih agenasa socijalizacije i zbog toga jeste plodno tlo za razvoj raznih oblika nasilja na svim relacijama unutrašnjih odnosa.

Evidentno je da na nivou same porodice egzistira mnoštvo rizičnih faktora, a kada je riječ o pandemiji, ona sama po sebi negativno doprinosi, jer stimulativno utječe na njihov razvoj i učestalost nasilnih ponašanja.

Prema Drndićevim riječima, izolacija i boravak čitave porodice na okupu, ukoliko isključimo simptome bolesti, može biti odličan trenutak za zajedničko vrijeme, ali ukoliko su unutrašnji odnosi narušeni, teška socioekonomska situacija, nedovoljno prostora, loši uslovi stanovanja i slično, samo generiraju razne oblike nasilja.

Situacije poput pandemije i problema u društvu prilika su za dokazivanje socijalnog sektora, odnosno njegovo izdvajanje od ostalih s konkretnim odgovorima na potrebe stanovništva.

"Na taj način, u tim trenucima, država pokazuje svoju snagu. Građanima je potrebno saznanje da postoje država i sistem koji će im pružiti zaštitu i određeni stepen socijalne sigurnosti. Da je tako uvjeren sam da bi tendencija odlazaka mladih iz BiH bila manja u odnosu na sadašnju. U svakom slučaju, pred socijalni sektor je postavljen veliki izazov, za koji se nadam da će se iznaći konkretni koraci na višim instancama naše izvršne vlasti. 'Socijalni radnik – 24Online' je samo mali pomak ka omogućavanju pristupa informisanju o pravima, koji zasigurno, pored savjetodavne, zauzima i ulogu u rasterećivanju nadležnih socijalnih službi, bar kada je riječ o uslugama savjetodavne prirode", navodi Drndić.

Krucijalnih socioloških problema je mnogo na mikro i makro nivoima i standardni su za sve države u svijetu. Borba protiv siromaštva, korupcije i kriminala, održavanje penzionog sistema, jačanje infrastrukture i omogućavanje uživanja osnovnih prava nalaze se među glavnima, a naš sagovornik kaže da je za Bosnu i Hercegovinu specifično da se bori sa svim navedenim i da pri tome ima omču nacionalizma oko vrata, proces tranzicije, administrativnu iscjepkanost, odlazak mladih i obrazovanih kadrova, a u konačnici i mješovite migracijske tokove s kojima se ne može izboriti.

"Sve to našem društvu ne dozvoljava da kao ostale države uđemo u direktnu borbu s navedenim problemima. Da bismo bilo šta uradili potrebna je politička volja. Politika je ušla u najdublje sfere našeg društva i doslovno je njegova rak-rana. Razoreno je obrazovanje kao temelj napretka jednog društva, kao i zdravstvo, a socijalni sektor je na posljednjem mjestu, ako ostane koja marka u budžetu. Zanemarili smo najugroženije kategorije našeg društva, djecu i majke porodilje koje nemaju apsolutno nikakva prava, a primanja koja jedva mogu ostvariti su komična i onemogućavaju natalni rast", ukazuje Drndić.

Ovaj socijalni radnik smatra da živimo u državi gdje ne smiješ pokazati svoju puni potencijal jer ćeš zasmetati i bit ćeš "pometen". Kako kaže, sistem te tjera da budeš prosjek, zatim da budeš zadovoljan ispodprosječnom plaćom te da si toliko opterećen da nemaš kada razmišljati u stvarnosti oko sebe, dok se jedan sloj društva sve više bogati.

"Mnogo je izuzetnih i pametnih ljudi u BiH koji za 25 godina nisu pronašli rješenje, tako da je svaki moj prijedlog suvišan. Lično radim na jačanju vlastitog mikro svijeta, ne obazirući se na političku scenu, jer je svakako prolazna. Radim male pomake koji mogu imati društveno korisnu konotaciju s fokusom na bolje sutra", ističe Drndić.

Na kraju, ovaj Tuzlak svim građanima poručuje da čuvaju svoje mentalno zdravlje, koje je prilično zanemarena komponenta svakodnevnog funkcionisanja u BiH, uz riječi da je bitno znati i to da se generalno ljudi, čak i u stabilnim državama s moćnim socijalnim sistemima, suočavaju s istim i sličnim izazovima na putu očuvanja svoje porodice i njenog integriteta.