Akademik Esad Duraković: Sarajevo i Gaza – kad grad diše na slamku

Dakle, dobra propaganda u stanju je oduzeti, ili barem pomutiti (ozbiljno pokolebati) čovjekovu sposobnost da razumski prosuđuje. Tuneli su ključni argument aktualne izraelske agresije. Međutim, zdravom razumu bi to morao biti kontraargument. Pogledajmo kako.

Jevreji su stizali u Palestinu iz čitavog svijeta, otimali su Palestincima zemlju i veliki dio njih sabili su u Gazu koja je postala najveći logor modernoga svijeta. Godinama već Izrael drži Gazu u potpunoj blokadi jer u nju ne može ući baš ništa što ne dopušta Izrael koji, uz to, otkako je osnovan, neprijateljski djeluje. Ta masa od nepuna dva miliona Palestinaca, koji su postali metafora planetarnog stradanja, koji doslovno žive u logoru, počnu kopati tunele da bi se, koliko-toliko, oslobodili potpune blokade.

Pazite, oni su prinuđeni – neljudski, kao krtice – kopati tunele da bi se domogli slabašnog daha slobode i ljudskoga dostojanstva. (Nikada ne mogu zaboraviti vlastiti osjećaj poniženosti kada sam, krajem srpske opsade Sarajeva, izašao iz grada kroz tunel, kao i tu mogućnost da se dugo i dugo, od Visokog prema Zenici, mogu kretati pravo, bez vrtnje ukrug, na šta smo bili osuđeni u Sarajevu.)

Tunele ne kopaju ljudi od bijesa već zbog krajnje nužde; to im je jedina preostala šansa da prežive. Tuneli su izraz krajnjeg očajanja.

"Život na tunel“ je najgrublja prinuda, najviši obim nasilja nad ljudima u egzistencijalnom smislu i nad njihovim dostojanstvom.

Vrhunac ironije je što jedna sila – koja je danas, izgleda, svemoćna – naočigled "slobodarskog svijeta“ prisiljava čitav narod na kopanje tunela koje naziva (Hamasovom) infrastrukturom. Ta silna borba protiv tunela zapravo je priznanje u kojoj mjeri je bezočna i bezdušna opsadna sila, jer kao da veli:

"Mi smo vam nametnuli potpunu opsadu, a vi hoćete da je osujetite tunelima! Neće moći, jer ćemo mi upotrijebiti najveću silu da bismo vam uništili te tunele, ali i civilna naselja zato da bismo vas naučili pameti kako morate ostati u blokadi koju smo vam nametnuli kao sila!“

(Sve što traže danas Palestinci u Gazi jest deblokada.)

U samoj biti, stvari stoje tako, a sve druge devijacije u razumijevanju pozicija opsadnika i opsjednutoga proizvodi zastrašujuća propaganda kojoj su mnogi podlegli, kao što rekoh, pa su skloni povjerovati, najzad, kako s Palestincima zaista nešto nije u redu, jer, eto, oni se usuđuju da kopaju tunele kako bi izašli iz strahotne blokade nepuna dva miliona ljudi.

Oni koji su skloni podleći propagandi i prihvatiti kako su tuneli zaista "grijeh“ dostojan ove odmazde, oni koji mogu, pri tome, zanemariti unakažena, krvava, usmrćena dječija lica – takvi bi trebali uzeti u obzir još jednu činjenicu u vezi s tunelima: Palestinci žive duže od 60 godina u paklu, u izolaciji, generacijama već... Mi ne možemo ni zamisliti kakva je psihologija generacija koje su kontinuirano tako dugo u tako neljudskoj izolaciji, i kakav je njihov odnos prema tunelima. Šta je sve za njih tunel... Kaže se: Krivi su što ih kopaju...

Ja sam živio u opsjednutom Sarajevu "samo" četiri godine i pamtim, za čitav život, kako sam, pred sam kraj opsade, izlazio kroz naš tunel: molim da mi oproste čitaoci što ću priznati da sam, sagnut i gazeći kroz vodu u tunelu, čelom prema blatu, plakao zbog povrijeđenosti elementarnog ljudskog dostojanstva, utoliko više što sam znao da je čitav moj grad prisiljen na to...