Akademkinja Branislava Peruničić: Gledala sam pretvaranje Sarajeva u industrijski centar Jugoslavije
Nakon uručenja nagrade prisutnima se obradila i sama dobitnica ovog priznanja.
"Veoma sam počastvovana što ste odlučili da budem dobitnik ove nagrade. Čini mi veliku radost posebno što sam dobila ovu nagradu u Sarajevu. On je moj voljeni grad i moja velika ljubav. U Sarajevu sam provela svoj radni vijek i imala sam sam priliku da budem promatrač pretvaranja grada u jedan od industrijskih centara Jugoslavije", poručila je Peruničić.
Dodala je kako su upravo u Sarajevu tri institucije usmjerile njen život.
"Radila sam u bioru za automatiku Energoinvesta koji su se tada bavili uređajima visoke tehnologije. Energoinvest je omogućio da akademski napredujem", istakla je Peruničić.
Kao drugu instituciju navela je Elektrotehnički fakultet koji joj je dao priliku da učestvuje u formiranju odsjeka za automatiku "koji je bio jedan od prvih takvih na svijetu".
"Inžinjeri školovani po originalnim programima na ovom odsjeku dali su veliki doprinos porastu Sarajeva. Oni su radili širom Jugoslavije a kada ih je vjetar rata poslao po svijetu napravili su velike uspjehe", dodala je Peruničić.
Na kraju se zahvalila i svojoj "posljednjoj kući" Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine koja ju je upravo i predložila za Šestoaprilsku nagradu.
Akademkinja Branislava Peruničić rođena je 1936. godine u Pančevu. Elektrotehnički fakultet završila je u Beogradu 1960. Odbranila je titulu kandidata tehničkih nauka na Moskovskom Energetskom institutu 1969, a doktorsku disertaciju 1971. godine na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Izabrana je za docenticu 1966, za vanrednu profesoricu 1972. i za redovnu profesoricu Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu 1976. godine. Pored rada na Elektrotehničkom fakultetu bila je i naučna saradnica instituta IRCA te saradnica IRIS-a u Energoinvestu.
Kao dopisna članica ANUBiH-a bila je redovna profesorica Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu do 1992. godine. U tom periodu bila je predsjednica Savjeta za kompjuterizaciju Energoinvesta, članica Izdavačkog savjeta preduzeća Svjetlost i delegat Savjeta akademija SFRJ u komisiji za nauku. Školsku 1996/97. provela je kao gostujuća profesorica na University of Illinois, Urbana.
Od 1992. do 1998. živjela je u SAD-u. Bila je pozvana u svojstvu gostujuće istraživačice na A&M Univerzitetu u Texasu, gdje je otišla sa saglasnošću svog fakulteta u Sarajevu i provela ljetni semestar 1992. Pošto se nije mogla vratiti u Sarajevo zbog blokade, produžen joj je angažman i na jesenji semestar 1992.
Nakon toga je bila gostujuća profesorica na University of Illinois u Urbani, a od 1993. do 1998. radila je kao redovna profesorica Univerziteta Lamar u Texasu. Vratila se u Bosnu i Hercegovinu 1998. i od tada je redovna profesorica na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Bila je predsjednica Upravnog odbora Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, a u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine je obavljala i dužnost sekretarke Odjeljenja tehničkih nauka i predsjednice Odbora za izdavačku djelatnost.
Značajne naučne doprinose ima u tri oblasti: teoriji sistema sa promjenljivom strukturom, digitalnoj zaštiti, lokaciji kvara i mjerenju u elektroenergetskim sistemima i teoriji grafova.
Njen rad u oblasti sistema s promjenljivom strukturom vezan je za klizne režime. Ona je uvela pojam ekvivalentnog upravljanja, uslov invarijantnosti na smetnje i promjene parametara i klizne režime na presjeku više kliznih hiperpovršina.
Njen pionirski rad koji je posvećen ovim pojmovima nosi naslov The Invariance Conditions in Variable Structure Systems, a objavljen je 1969. u časopisu Internacionalne federacije za automatsko upravljanje (IFAC) Automatica. Ovaj rad je jedan od najcitiranijih radova u ovoj oblasti. Od 1972. do danas citiran je po SCI 135 puta, a Uslov invarijantnosti nosi njeno ime.
U oblasti digitalne zaštite, lokacije kvara i mjerenja baziranog na uzorcima uvela je 1988. metod analize pomoću bilinearnih formi.
U oblasti teorije grafova definisala je prvi algoritam za postavljanje grafova u projektivnu ravan. Njen rad An Efficient Algoritm for Embedding of Graphs in Projective Plane, čiji je koautor Z. Durić, objavljen je u knjizi Graph Theory with applications to Algorithms and Computer Science u izdanju John Wiley&Sons 1984. godine.
Dokaz njenog renomea u međunarodnoj naučnoj javnosti su sedam predavanja po pozivu održanih na univerzitetima u SAD-u. Ona je bila pet puta profesor po pozivu na Univerzitetima u SAD-u (Lamar University, University of Illinois in Urbana, A&M University). Članica je međunarodnog udruženja elektroinženjera IEEE gdje ima poziciju Senior member. Ova se pozicija dobija poslije detaljnog razmatranja prijedloga koje treba da napišu drugi Senior članovi.
Kao profesorica predavala je predmete iz oblasti analize signala, energetike i telekomunikacija. Bila je mentorica mnogobrojnih magistarskih i doktorskih radova.
Za dopisnu članicu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabrana je 1987. godine, a za redovnu 2002. godine. Bila je potpredsjednica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 2008. do 2011. godine.
Ukrajinska novinarka koja je preminula u ruskom zatvoru još nije sahranjena
