Danas su to hoteli, škole, fabrike, kulturni domovi…, koji su nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni prvobitnoj namjeni. No, tokom rata od 1992. do 1995. mnogi od ovih objekata bili su mjesta zatočenja i stradanja, a nakon rata izostalo je njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja.
Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na nekim područjima, u kontekstu lokalnih zajednica u većini slučajeva radi se o stradanju "drugih", onih koji u ustaljenim narativima imaju ulogu "iskonskih neprijatelja", pri čemu je memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo "pobjednika" i onih koji drže poluge moći u tim zajednicama.
"Vjerujući da sve žrtve zaslužuju naše sjećanje, grupa neformalnih aktivistica i aktivistkinja u posljednje dvije godine obišla je više od 40 lokacija nastojeći obilježiti mjesta stradanja. Livno, Bijeljina, Rogatica, Čapljina, Velika Kladuša, Bugojno, Zvornik, Prijedor, Drvar, Novi Grad/Bosanski Novi, Zenica, Višegrad, su samo neke od lokacija koje se doživljavaju kao hipoteka kolektivne krivice", navodi se u saopćenju.
Krajem maja 2017. godine, u petoj po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta strdanja, aktivisti i aktivistice su obilježili mjesta stradanja u Bosanskom Brodu, Derventi, Zavidovićima, Bratuncu i Palama.
Ovom prilikom obilježeno je neobilježeno mjesto stradanja Kajak klub u Bosanskom Brodu koji je služio za zatvaranje osoba srpske nacionalnosti u periodu od juna do oktobra 1992. godine. U Derventi je obilježena nekadašnja Osnovnu školu Poljari koja je tokom 1992. godine korištena kao mjesto zatočenja osoba srpske nacionalnosti sa područja opštine Derventa, dok je u Zavidovićima obilježena lokaciju "13. Kilometar" koja se nalazi uz rijeku Gostović gdje je tokom 1995. uspostavljen zatočenički objekt za civile i vojnike srpske nacionalnosti.
U Bratuncu je obilježen objekt gradskog stadiona koji je tokom proljeća 1992. godine služio kao mjesto zatočenja osoba bošnjačke nacionalnosti sa područja opštine Bratunac. Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad...
"Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i potaknemo ljude iz lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti. Legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imamo kao građani društva u kojem želimo svjetliju budućnost, bez straha i nepravde", zaključuje se u saopćenju neformalne grupe aktivista.
