Za kratko vrijeme doživio je i najljepše, ali ponovo i teške trenutke u životu.
"Film je promijenio moj život u trenutku za 360 stepeni", kaže Alen za Klix.ba
Život mladića, pretočen u već drugi film potresao je region. Prije deset godina reditelj Šemsudin Gegić snimio je "Dječaka iz ratnog filma", životnu priču Alena Muhića, kojeg je majka, žrtva silovanja iz Foče, ostavila nakon rođenja u goraždanskoj ratnoj bolnici. Deset godina poslije Alen je u potrazi za rodnim identitetom inicirao snimanje novog filma kako bi pronašao odgovore na pitanja koja su ga mučila, o roditeljima, napuštanju, identitetu. Rađen je u okviru serijala "Oral history“ u produkciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Film je potvrdio da je Alenov biološki otac Radmilo Vuković, koji je kao pripadnik vojnih snaga tzv. Srpske Republike bio optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Tužilaštvo BiH ga je teretilo da je u više navrata silovao zaštićenu svjedokinju u Foči u ljeto 1992. godine. Nakon što je uspjela napustiti grad u februaru 1993. godine rodila je muško dijete, koje je odmah napustila. Vuković je prvobitno osuđen na pet i po godina zatvora, ali je poslije oslobođen optužbi.
Alen se u filmu nije sreo ni sa ocem ni sa majkom.Tada je kazao kako je stavio tačku na potragu. On jeste ali život nije. Susret sa biološkim ocem ipak se dogodio.
"Nakon premijere, otišao sam u selo gdje živi, stigao sam pred kuću i pozvonio. Osjećao sam strah i nervozu. On je izašao i tu je nastalo upoznavanje, vodili smo neki razgovor ali nije to to. Sve je negirao. Bio je mučan razgovor. Osjećao sam veliki pritisak i nepravdu, ponovo. Otišao sam. Nema više potrebe da se srećemo. A majku nisam upoznao nikad, zvao sam je nekoliko puta, ali se javi njen suprug i prekine", priča Alen.
Ljut je na medijske napise u kojima nema istine.
"Mediji svašta pišu, laži i neistine, rijetko koji je kazao istinu, što mi je krivo bilo. A što je još gore pišu i dan danas. Najviše me boli to što su mnogi ljudi pogrešno shvatili film i tekstove sa portala", dodaje Alen.
Razočaran je, kaže, što se nakon snimanja sve promijenilo pa i odnos sa rediteljem Gegićem s kojim više nije u kontaktu.
"Imam utisak da je sve ovo bila igra. Neke stvari nisu uredu, čuo sam svašta, za navodne sukobe oko procenata za film i sa produkcijskim kućama. Čuli smo se par puta ali veoma rijetko da bi naš kontakt nestao nakon nekog vremena. Trebao je biti potpisan aneks ugovora ali nikada ga nisam potpisao. Vrijeme će pokazati šta se sve dešavalo i zbog čega", kaže Alen.
Alen je iz svega izvukao određene pouke.
"Teško je vjerovati ljudima, koliko god se trudio", dodaje.
"Prije dva mjeseca sam oženio djevojku koja mi je bila podrška od početka pa sve do sada i ovom prilikom joj se zahvaljujem na svemu, na strpljenju, podršci i ljubavi koju mi dokazuje svake minute. Moji roditelji, Muharem i Advija, supruga Dženana, sestre Almira i Jasmila su mi najveća podrška i to mi je najbitnije u životu", kaže Alen.
Ponosan je što su njegovi roditelji zapravo oni koji su ga odnijeli iz bolnice i odgojili u najtežem vremenu i koji i danas strepe nad svakom njegovom tugom ali i uživaju u njegovoj sreći. Osim toga poruka koju je još prije šest mjeseci mladi glumac Armin Omerović, koji u filmu igra Alena Muhića, poslao sa premijere filma u Goraždu snažnija je od milion neumjesnih komentara kakvih je doživio Alen.
"Alen je heroj naše generacije, on je heroj svih nas i svi možemo učiti od njega kako biti hrabar čovjek, kako biti dostojanstven, kako biti uporan...", poručio je tada Omerović.
