Analizirali smo novi Zakon o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo: Detalji koji su ostali u pozadini
Edin Forto (NS) smatra da je zakon zastario i s ponosom ističe jačanje međusobnog suparništva studenata s ciljem ulaska u besplatnih 20%. Damir Marjanović (Za nove generacije) je kritikovao zakon kao slabiji u odnosu na prethodnu odbačenu verziju, ali ga je ipak podržao, predstavljajući se konstruktivnim i kooperativnim za naredni izborni period. A SDA je kao opozicija na sve ovo uglavnom odgovorila formalnim primjedbama.
Analizirali smo novine u zakonu i uočili nekoliko stvari koje se nisu pojavile u javnosti.
Interesantan je član 60 (3) u novom zakonu kojim se definira sastav Senata UNSA-e, ali bez dodatka koji je prethodno postojao: član 130 (6) stari zakon: (6) Prorektori učestvuju u radu Senata bez prava glasa.
Brisanjem ovoga člana Vlada i Skupština KS ispunjava višegodišnju težnju rektora da prorektori, njegovi najbliži saradnici koje sam sebi bira, imaju pored njega pravo glasa u Senatu. Prorektora ima 6, što od sada u praksi ne samo da znači da rektor sada ima 7 svojih glasova, nego 7 poslušnih i vjernih glasova koji za razliku od dekana ne predstavljuju nikoga.
U tom se trenutku glas vjernog prorektora izjednačava sa glasom nekoga dekana koji predstavlja 150 uposlenika. Ovim članom na UNSA rektor dobija nauštrb dekana novu moć, unutar rektorata se dodatno izgrađuje sistem poltronstva i poslušnosti prema rektoru, a da pri tome rektoru nisu dodjeljene nove odgovornosti.
U članu 1 (2) definira se cilj ovog zakona pa se između ostalog naglašava nastojanje za harmoniziranje sa Evropskim prostorom visokog obrazovanja. Pri tome se u potpunosti antievropski sastav Upravnog odbora UNSA uređuje tako da Osnivač, a to su preko Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo država, društvo, građani i javnost, od 11 ima samo 4 člana Upravnog odbora i da sve ostalih daje Senat UNSA.
Uzmemo li u obzir prethodno rečeno o sastavu Senata i prava glasa prorektora u Senatu onda imamo jedinstvenu situaciju u Evropi da praktično rektor bira Upravni odbor kome odgovara.
Ovakvo rješenje ne postoji niti u jednoj evropskoj državi što je i razumljivo s obzirom da niti jedna vlada nema pravo da državu izuzme iz strateškog upravljanja visokim obrazovanjem i naukom kao jednom od svojih najbitniji i najskupljih resursa. Ovakvo rješenje se pravda navodnom depolitizacijom UNSA, ali treba podsjetiti da je aktuelni rektor u toku svog prvog mandata bio aktivan član SDA, da je tvrdio da ga tjeraju iz SDA i da je konačno i napustio, kako tvrdi SDA, čime je čak eksplicitno svoj prvi mandat potvrdio kao politički mandat kvalificirajući svoju pobjedu u drugom mandatu kao prvi izbor rektora na UNSA bez utjecaja politike.
Također, ne može se ne primjetiti i dalji utjecaj politike na funkciju rektora pa je samim time i navodna teza o depolitizaciji više nego neuvjerljiva.
Nova pravila donošenja odluka u Senatu sa rektorom i njegovim prorektorima u suštini garantiraju aktuelnom rektoru nasljednika po vlastitom izboru – neku vrstu izgradnje rektorske dinastije na UNSA.
Ovakvim zakonskim rješenjem za članove Upravnog odbora aktuelna vlast u Kantonu Sarajevo građanima je oduzela pravo i obavezu da putem većine u Upravnom odboru ima znatan utjecaj nad strateškim djelovanjem univerziteta. Drugačije rečeno, upravo ono što se Miloradu Dodiku prigovara kada nastoji vlasništvo nad šumama i rijekama zakonskim rješenjima otuđiti od države pa na koncu praktično privatizirati, Vlada i Skupština u Kantonu Sarajevu su uradili sa UNSA.
S obzirom na prava glasa prorektora u Senatu i njihov uglavnom presudan utjecaj u donošenju odluka pa i u izboru članova Upravnog odbora UNSA, moramo neminovno zaključiti da je UNSA vlada privatizirala u korist pozicije rektora.
Ukinuvši iz zakona mnoga mjesta inspekcijskog nadzora na UNSA, ojačavši poziciju rektora kroz glasove prorektora te devalvirajući Upravni odbor UNSA pretvorivši ga u administrativni depandans Rektorata, Vlada je rektora Škrijelja učinila istinskim i jedinim profiterom novoga Zakona o visokom obrazovanju što sve podsjeća na nagradu za rektorovu promjenu političkog dresa i njegovu otvorenu podršku Konakoviću i ostalim akterima vladajuće trojke.
Istinski interes za univerzitet, studente, nauku i obrazovanje čini se da je jako podređen tim međusobnim privatno-političkim odnosima.
