Jelavić koji je od 6. oktobra 2005. godine praktično bjegunac, jer se u Hrvatsku sklonio na dan kada mu je trebala biti izrečena desetogodišnja zatvorska kazna na Sudu BiH, koja je, istina, kasnije oborena, i dalje je uvjeren da u zemlji na čijem je čelu bio ne bi imao pravično suđenje.
Vučić je sada demokrata, a ja...
Na pitanje zašto nije došao na suđenje u BiH i kako skoro deceniju živi sa etiketom bjegunca, nekada najmoćniji bh. Hrvat u telefonskom razgovoru za Klix.ba iz Zagreba uzvratio je kontra pitanjima.
"Šta da ja napravim? Gdje da dođem?! Na sud koji je mjesto mog linča i odmazde koja je izvršena protiv mene. Može se jednog dana i pojavim dole, iz ovih ili onih razloga. Ali, ne vidim da će to biti mjesto pravde za mene... Ja sam bio prisiljen da odem, nisam imao drugo varijantu. Da sam smatrao da sam imao pošteno suđenje, ne bih to tada uradio. Vidite, bio sam skoro godinu i po u pritvoru, sudilo mi se zbog nekoliko kredita Hercegovačke banke. Nisu bila ista mjerila i aršini. Nije se govorilo o okolnostima, niti uzelo u obzir prelazno stanje. Praktično ja sam bio meta. Prema meni je izvršena jedna vrsta linča. Šta očekujete od mene? Da se pojavim na mjestu gdje je na mene izveden linč", upitao je Ante Jelavić.
Odmazdu nad njim je, kako kaže, izvršio dio međunarodne zajednice.
"Po mene je 100 vojnika SFOR-a došlo u 4 sata ujutro, kao da sam Radovan Karadžić! U Hercegovačkoj banci nisam napravio ništa. Nije bilo nikakvog pranja ili izvlačenja novca, osim što je bio gospodarski projekt, a ja sam razapet uzduž i poprijeko. Strani suci, tužitelji, svjedoci... Ja sam to stavio ad acta. I politiku i tu priču. To je bila jedna vrsta odmazde jednog dijela međunarodne zajednice prema meni. Vidite apsurda, ja sam i dalje na američkoj crnoj listi, a jedan Vučić (Aleksandar, premijer Srbije, op.a.) koji je zagovarao granice tzv. velike Srbije je praktično najveći demokrata", tvrdi Jelavić.
Ne boji se, kaže, odgovarati pred sudom, ako BiH ustupi predmet za tzv. hrvatsku samoupravu Hrvatskoj.
"Oni mogu taj predmet ustupiti hrvatskom pravosuđu, što se mene tiče, iako taj nekakav bilateralni sporazum postoji između Hrvatske i BiH. No, koliko znam, što se tiče političkih i vojnih kaznenih dijela praktično nema preuzimanja, ustupanja. A ovdje je riječ o vojnom kaznenom djelu. BiH može ustupiti predmet, ja nemam ništa protiv, neka mi se sudi", stav je Jelavića, koji podsjeća da su neki od optuženika u njegovom slučaju oslobođeni jer nije bilo štete, pa se pita kako može biti osuđen za naredbu ako se ništa nije dogodilo.
Govoreći o suđenju za formiranje tzv. hrvatske samouprave, Jelavić je za naš portal rekao da njegove nakane nisu bile loše.
Pojasnio je kako je htio da se vojna struktura uspostavi na državnoj razini, što se kasnije i desio. Podsjeća da je prvi, od svih lidera stranaka u BiH, u program HDZ BiH unio uspostavu vojske na državnoj razini.
"Nikakve moje političke nakane nisu bile loše... Moja namjera je bila mirno nenasilno preoblikovanje BiH u zemlju gdje će sva tri naroda biti jednakopravna. Naravno, ukidanje entiteta, ali nisam htio nasilno stvaranje entiteta po svaku cijenu", smatra on.
Ovo je moja sudbina
Na podsjećanje da se protiv njega i u Hrvatskoj, gdje se nalazi, vodi sudski proces i to za ratno profiterstvo, jer je 1996. godine kao pomoćnik ministra odbrane tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne donio odluku da se novcem hrvatskog Ministarstva odbrane u Splitu kupi stan nekadašnjem komandantu HVO-a Ivici Rajiću, Jelavić ističe da tu za njega nema ništa sporno.
"Ja sam Rajiću kupio stan, kao kao i drugim optuženicima iz reda hrvatskog naroda prije i nakon njega. Ako sam kriv, kriv sam, ja idem dalje", kazao je Jelavić.
Ipak, na kraju, priznanje da bi volio da je u BiH, u Mostaru i Sarajevu.
"Volio bih da sam tu gdje ste Vi. Ali to je sudbina i život ide dalje", zaključuje Jelavić.
