Iz Udruženja "Žene ženama" poručuju kako se žene koje dolaze u Udruženje i koje su žrtve ili su preživjele nasilje u porodici ili seksualno nasilje svakodnevno suočavaju s nizom peripetija u institucijama BiH i potrebno im je mnogo više od tek institucionalnog provođenja pravde.
Prva stepenica u prijavljivanju i borbi protiv nasilja svakako su sigurnosne službe koje bi trebale senzibilizovati svoje postojanje i ophođenje prema žrtvama koje su u procesu prihvatanja i suočavanja s traumom.
Ističu i posebno naglašavaju kako bi sigurnosne službe trebale imati konstantnu edukaciju u polju trauma i polju osnaživanja žena i djece kao ranjivijih kategorija.
Drugu stepenicu predstavljaju pravne službe, odnosno socijalno-psihološka služba Suda BiH tokom suđenja u slučajevima nasilja i seksualnog nasilja ne pruža adekvatnu podršku žrtvama i preživjelima.
Bitno je senzibilizovati sve institucije koje se bave psiho-socijalnim radom u slučajevima žrtava i preživjelih nasilja i seksualnog nasilja, kako bi se shvatilo da se žrtve ne trebaju osuđivati.
"Apelujemo na Advokatsku komoru BiH kako bi prilikom svakog suđenja postojao određeni monitoring advokata i advokatica odbrane koji često na nemilosrdan i neetički način sprovode suđenje i unakrsno ispitivanje dozvoljavajući sebi da bez konsultacija sa psiho-socijalnom službom, žrtvi govore ono što joj se u tom trenutku ne treba reći" poručuju iz Udruženja.
Jedan od najznačajnijih faktora kada je riječ o postupanju i stavu prema žrtvama nasilja i seksualnog nasilja jeste senzibilizacija društva, budući da u BiH vlada patrijarhalni model društva u kojem je žena uvijek kriva za počinjeno nasilje nad njom.
Poručuju i kako je potrebno posebnu pažnju u sigurnosnim službama, institucijama Tužilaštva i Suda obratiti na djecu, žrtve ili svjedoke nasilja i seksualnog nasilja, koja su najranjivija kategorija i koja zahtijevaju poseban tretman u takvim situacijama.
