Bosna i Hercegovine posljednjih godina postala je jedna od najatraktivnijih destinacija za državljane arapskih zemalja koji u našoj zemlju borave privremeno ili stalno.
Uprkos tome što u ukupnoj statistici nemaju značajan udio u BiH je od 2011. godine primjetan sve veći broj turista koji dolaze iz arapskih zemalja, barem kada je u pitanju Sarajevo i okolina.
Jedna od najatraktivnijih destinacija za Arape jeste sarajevska općina Ilidža u kojoj veliki broj njih kupuje vikendice i kuće u kojima borave, planiraju dolaziti tokom godišnjih odmora, ali i živjeti.
Povećan broj arapskih državljana na Ilidži utjecao je i na norme ponašanja kada je u pitanju poslovanje ugostiteljskih i drugih objekata u ovoj općini pa je tako većina natpisa, uputa i naziva na izlozima poslovnih objekata napisana na arapskom jeziku. Posebno je simbolično prisustvo objekata čiji su natpisi napisani isključivo na arapskom jeziku.
Od ranije je poznato da Arapi kupuju većinom ogromne komplekse uglavnom u Hadžićima, Trnovu, na Ilidži, ali i u Republici Srpskoj. Posebno interesovanje vlada za nekretninama oko Bijeljine, po Semberiji i oko Rogatice.
Pitanje boravka arapskih državljana u BiH zadnjih dana ponovo je aktuelizirano i to nakon što je Služba za poslove sa strancima u Bosni i Hercegovini saopćila da svakodnevno provodi akcije i vrši provjere legalnosti prodaje i kupovine zemljišta i nekretnina u BiH arapskim državljanima.
Prema važećim zakonima u BiH arapskim državljanima nije omogućeno sticanje vlasništva u našoj zemlji zbog nepostojanja reciprociteta za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u Bosni i Hercegovini.
U prijevodu to bi značilo da je u BiH domaćim zakonima onemogućena prodaja nekretnina stranim državljanima osim u slučajevima kada naša zemlja ima potpisane posebne bilateralne sporazume sa drugim zemljama koji regulišu ovu oblast.
Ipak arapski državljani masovno koriste "rupe u zakonima" s obzirom na to da osnivaju firme preko kojih kupuju nekretnine. Naime, bh. zakonodavstvo ne sprječava strane državljane da u BiH osnivaju firme koje u svom vlasništvu mogu imati nekretnine.
Ova pogodnost često je korištena u poslovanju arapskih firmi u našoj zemlji što i ne bi bilo sporno da te firme ne kupuju nekretnine poput kuća, stanova i vikendica koje su samo na papirima u vlasništvu firmi, a u praksi ih koriste arapski državljani kao privatno vlasništvo.
