Bajramovanje migranata: Daleko od doma i porodice, daleko od iskrenog slavlja
Tako je i u prihvatnom centru Ušivak u Hadžićima gdje sve veže ista piča - daleko od doma, razdvojeni od porodica. Sve što im je donijelo dašak bajramske atmosfere bila je jutarnja molitva.
Pitamo ih šta bi poželjeli za Bajram. Jedni sliježu ramenima govoreći kako ne žele ništa, a drugi mole za dan kad će ponovo vidjeti svoje najbliže.
Posljednji Bajram mnogi su s porodicama proveli prije četiri godine. Najviše im nedostaju, govore nam, graja u kući i tradicionalna jela koja se spremaju za blagdane.
"Volio bih pojesti majčin Biryani, naše tradicionalno začinjeno jelo koje se sprema od riže i mesa, ali danas ću samo ležati u krevetu i razmišljati o Pakistanu. Nedostaju mi otac i majka. Nadam se danu kad ćemo se spojiti, ako Bog da", priča nam Jawadem iz Pakistana.
Njegov prijatelj Awan prisjeća se Bajrama u Iranu. U BiH je sam, ali je zadovoljan što je barem okružen ljudima koji se međusobno razumiju i dijele istu sudbinu.
"Kod kuće Bajram započinjemo namazom, a zatim krećemo u obilazak prijatelja i porodice. Mama i sestra uvijek kuhaju razna jela, i slatka i slana. Ovdje je sve drugačije. Nemam nikakvih želja, a i da imam, nema mi ih ko ispuniti. Samo neka imamo hrane, odjeće i prijatelje oko nas", kaže Awan.
Iranku imena Camila u Ušivku sreli smo sa suprugom. Kaže kako joj je ovaj Bajram kao i svaki drugi dan. Njena bajramska želja jeste da svi migranti pronađu svoj siguran put do doma ili zemlje u kojoj žele započeti novi život.
Vahid nam govori kako ga proslave Bajrama u Sarajevu podsjećaju na rodni Iran.
"Ljudi izlaze na ulice, sređeni šetaju, grle se i čestitaju Bajram. Djeci se daju pare i pokloni. Kod nas je običaj da sakupljamo novac u torbe i nosimo ga siromašnima kako bismo i njima uljepšali praznik. Ovdje sam proveo Bajram u džamiji s drugim muslimanima", rekao nam je Vahid.
Abdulrahman i Kakwar, najbolji prijatelji iz Pakistana, već četiri godine su razdvojeni od porodica. Na sreću, kažu, imaju jedan drugoga. Abdulrahman nam govori kako je svaki dan daleko od kuće sve teži, a bajrami naročito probude tugu u svima.
"Samo se želim vratiti u Pakistan", kratko nam je kazao Abdulrahman.
S druge strane, Kakwar želi stići do Italije.
U bivšoj kasarni Ušivak trenutno je smješteno oko 500 migranata i još ih se očekuje. Iako ih je nevolja natjerala na drugi kraj svijeta, blagdanski dani jačaju njihovu želju za boljim životom, za porodicom. Ipak, tužni pogledi i manjak volje za puno priče svjedoče riječima s kojima su nas ispratili: "Daleko od doma i porodice, daleko od iskrenog slavlja."
Humanitarci iz Internacionalne organizacije za migrante i drugi ljudi dobre volje potrudit će se i ove godine da migrantima koliko je u njihovoj moći uljepšaju bajramske dane.
