Bakir Kalajdžisalihović (23) iz Sarajeva nije se mirio sa bosanskim usudom da, prije svega, moraš biti gubitnik. Mladić rođen u olujnoj 1990. godini, u osvit ratova na prostoru bivše Jugoslavije, ispunio je svoje dječačke snove i postao – profesionalni pilot! I to kakav. Završio je akademiju Qatar Airwaysa, jedne od vodećih svjetskih aviokompanija koja sponzorira i slavnu Barcelonu, te postao član klase Qatar Airways-28. Danas s ponosom ističe kako živi u Dohi i u stilu junaka iz popularnog filma Top Gun uživa u ostvarenju svojih snoviđenja, a mnogi mu predviđaju fantastičnu profesionalnu budućnost. Tekstove o uspjehu ovog nesuđenog ekonomiste donose i mediji specijalizirani za avijaciju.
"Nemojte prihvatati ne za odgovor. Sve je moguće, vi ste krojači svoje sudbine i život koji imate je nešto najvrednije. Borite se i nikada se nemojte predavati jer je uspjeh definisan kao ustajanje jedan put više nego što si bio oboren. Potraga je posao sa punim radnim vremenom, a ne nešto što se tiho priželjkuje", započinje svoju priču Bakir porukom vršnjacima i svim mladim ljudima u BiH koji često zapadaju u beznađe, a kako i ne bi u zemlji izašloj iz rata, izmučenoj nacionalnim podjelama, sa preko 500 hiljada nezaposlenih i u prilikama kada se njena sudbina počesto dovodi u pitanja.
"Put od modelarstva i regionalnih takmičenja iz predmeta Tehnički odgoj doveo me je do nekih od najvećih svjetskih sajmova inovacija. Ženeva, Pariz, Seul, Nirnberg, neke su od prijestolnica inovatorstva u kojim sam osvojio ukupno 22 medalje za svoje pronalaske. Važno je istaći da ovi sajmovi nemaju dobnu granicu za učesnike, a ja sam redovno odnosio titulu najmlađeg u svojoj trinaestoj godini. Osvojivši zlatnu medalju na prestižnom takmičenju u Seulu pomogao sam bosanskohercegovačkoj inovatorskoj reprezentaciji da osvoji ekipno prvo mjesto. Letenje me je privlačilo magnetnom silom čovjeku nepristupačnog i čarima potpune trodimenzionalne slobode o kojoj svi maštamo. Motivisan idejom da ja zapravo volim letenje i da je to jedino što će me učiniti sretnim, krenuo sam u potragu za načinom realizacije svoje maštarije", sjeća se Kalajdžisalihović.
Put do školovanja i stjecanja Komercijalne pilotske dozvole je, kaže on, jako dug i demotivirajući proces, naročito s finansijske strane. Kontaktirao je gotovo sve balkanske aviokompanije tražeći savjet, a zatim Direkciju civilne avijacije u BiH. Mnogi ga, kako to obično biva na Balkanu, nisu shvatali ozbiljno. Ali bilo je i dobrih ljudi.
Još uvijek ima i dobrih ljudi
"Bio sam dovoljno sretan dobiti priliku da se susretnem sa nekim od tih ljudi kako bi me uputili na prave korake i objasnili mi zakone, regulative koje se odnose na licenciranje, a zatim i sve te komplikovane skraćenice za koje nisam znao šta su i čemu služe. Mnogo sam zahvalan ljudima koji su strpljivo slušali ono što su mogli čuti od jednog dječaka, a onda mi pokušavali objasniti sve korake obuke. S obzirom na to da je pilotska obuka veoma skupa, te da naša aviokompanija trenutno nema taj program, ostvarenje svojih ideja sam počeo tražiti od Hong Konga do Saudijske Arabije, a s obzirom na lošu situaciju u evropskoj avijaciji", objašnjava ovaj "nezaustavljivi mladić".
Potraga za šansom postala je "posao sa punim radnim vremenom" i nakon nešto više od pola godine dobio je priliku za intervju na QAC-u u Dohi, domu Qatar Airwaysove obuke. Provjere kroz testove iz matematike, fizike, engleskog, kao i kroz test motoričkih sposobnosti, trajale su 15 dana. Prošlo je blizu 400 kandidata, a klasa je primala 28. Za sebe Bakir skormno kaže da je imao "dovoljno lude sreće da postanem dijelom te priče".
"Upisao sam akademiju QAC u Dohi i postao jedan od osamnaest kadeta klase Qatar Airways – 28. Slijedili smo program engleskog Oxforda, a imao sam čast da za instruktora imam kapetana koji je karijeru počeo u RAF-u (Royal Air Force), i koji je predavao na Oxfordu, a zatim postao šef letenja i moj instruktor na QAC-u. Zbog kompleksnosti obuke i visokih standarda kompanije, školovanje je, na kraju, uspješno završilo devet kadeta! Školovanje se sastoji od četrnaest predmeta teoretske obuke i nekoliko faza letenja. Pilotski poziv je kompleksan, te je potrebno izučiti i osnove nekih drugih nauka kao što su meteorologija, medicina i mašinstvo. Letački dio obuka uključuje samostalne, noćne i letove u simuliranim vremenskim uslovima kako bi pilot iskusio što više mogućih scenarija, ali i kako bi ispunio zakonom propisane norme ka ovlaštenju komercijalnog pilota", priča gotovo u zanosu Bakir, koji, uz ostalo, govori i više stranih jezika.
Kadet generacije
Akademiju je završio kao kadet generacije. Najvažnije mu je bilo da opravda ukazano povjerenje i priliku. Nije se štedio.
"Tek nakon što sam okusio letenje i osjećaj odgovornosti za živote putnika, vlastiti život i letjelicu, shvatio sam da sam do tog trenutka samo mislio da volim letenje. Nakon tog trenutka sam to i znao. I, tako je ostalo do danas. Čest komentar mojih kolega u ovoj industriji jeste da se ovaj posao ne može raditi ukoliko se ne voli. Apsolutno se slažem, letenje je delikatan posao, a pripreme za radni zadatak počinju kod kuće, nekada i danima ranije. Kako se ne bi narušila sigurnost, koja je primarni cilj svakog letača, potrebno je voditi računa o ciklusima sna, ishrani, održavati fizičko i mentalno zdravlje, a zatim i letjeti. Neću pogriješiti ako kažem da je poziv pilota mnogo više od zanimanja. To je način život", ističe on.
Do sada je upisao oko 280 sati letenja i simulatora, od čega nešto više od stotinu sati spada u tzv. "samostalni prelet".
"Mogu se pohvaliti da sam već kao kadet dijelio kokpit sa više od deset različitih nacionalnosti, te da sam imao neobičnu priliku da veliki dio potrebnog letenja obavim u Grčkoj. Kada se sve sabere, slijetao sam zasad na desetak aerodroma u Grčkoj, Kataru, Bahreinu, Emiratima...", ističe Bakir.
Početak nečeg velikog
Kalajdžisalihović nastavlja usavršavanje, te u međuvremenu upisuje master program na londonskom City univerzitetu u polju aviosigurnosti. Želi znanje stjecati u inostranstvu, a onda, ako bude prilike, primijeniti u BiH.
"Uspio sam privući investiciju u Bosnu i Hercegovinu kroz školovanje vrijedno 250.000 KM (skoro 128 hiljada eura) i siguran sam da je ovo samo početak nečega velikog. Od svoje desete godine iznosim ideje na koje se ljudi samo nasmiju i zakače im etiketu nemogućeg. Vjerujem da sam do sad dokazao kako moje 'ekscentrične' ideje imaju smisla i kako se prepreke ruše upornošću i vjerom. Nadam se da ova investicija i želja kojom je nošena neće postati još jedan odbijeni poklon. U međuvremenu, ja ću činiti sve da srušim još jednu barijeru i budem uspješan Bosanac u Bosni i Hercegovini u što skorije vrijeme", rekao je najuspješniji mladi Bosanac na svjetskom nebu.
Ideje želim implementirati u BiH
Hvali sposobnosti naših ljudi, ističući da je primijećena svugdje u svijetu. Prema njegovim riječima, mladi čovjek iz Bosne i Hercegovine ima sve fizičke i mentalne karakteristike bilo kojeg drugog mladog čovjeka na svijetu i ni po čemu nije inferioran na bilo kojem tržištu.
"U naše društvo se duboko uvukla nevjerica i depresija. Ljudi poučeni negativnim iskustvima u svakoj životnoj sferi su postali anemični i tiho prihvatili da preživljavaju život po nečijoj recepturi. Ja se ne smatram uspješnim jer svoje ideje još uvijek nisam implementirao u svojoj domovini. Borba tek počinje i neću odustati. Odljev naše omladine je najstrašnija u moru strašnih stvari koje su nam se desile. Pokretači ove države (BiH) mogu biti samo mladi i dokazani ljudi, a dokazivanje je mnogo realnije ukoliko je u inostranstvu. Slagao bih kada bih rekao da nije bilo teško. Koliko sam puta bio na rubu odustajanja i koliko sam puta spakovao kofer, to znaju samo moji najbliži prijatelji. Mladi iz BiH trebaju slijediti pozitivne primjere, a izbor je samo njihov. Tema sna nije bitna, bitno je da je san", poručuje on.
Centimetri u lobanji
Apelira na mlade ljude u BiH da vjeruju u sebe.
"Možda ću zvučati grubo, ali mladi iz BiH nemaju kome drugo ni vjerovati. Vjera u sebe je sasvim dovoljna, a jedina stvar koja je garantovano tu i na raspolaganju je 'onih par kubičnih centimetara u lobanji'. Mladi moraju biti produktivniji nego što su sada i moraju se trznuti iz stanja u koje su stavljeni. Snaga mladih je nevjerovatna i svi koji je ignorišu bi trebali dva puta razmisliti", stava je Kalajdžisalihović.
Vjeruje i da bi mladi ljudi iz BiH, koji se školuju u inostranstvu, mogli puno toga popraviti, ali nemaju način na koji bi proveli svoje ideje i bitna mjesta sa kojih bi redizajnirali našu ekonomsku sliku.
"Govorimo o ljudima koji su dali i zadnju trunku truda da uspiju izgraditi svoju stručnost, o ljudima koji su patriote i koji bi sigurno mnogo radije bili u svojim gradovima i državama nego u 'izbjeglištvu'. Ipak, ovakva ideja mora naići na podršku građana naše zemlje kako bi se na demokratski način to i ostvarilo. Za trenutnu situaciju smo krivi samo mi i niko drugi. Čvrsto vjerujem da smo nešto i naučili", objašnjava mladi pilot.
Novi dječački snovi
Mada mu govore "da je lud" Bakir Kalajdžisalihović vjeruje budućnost ex-YU avijacije i želi da bude na balkanskom nebu. O slabim nacionalnim aviokompanijama država bivše Jugoslavije, ali o novim stranim investicijama u taj sektor, mladi čovjek koji je budućnost ovdašnje avijacije, ima svoj stav.
"Bez da navodim imena bilo koje kompanije, država i građani moraju shvatiti da profitabilnost nije primarni zadatak nacionalne aviokompanije. Nacionalna kompanija nosi zastavu i 'call sign' (nadimak na radiovezi) koji obilaze svijet i sigurno su najbolji marketinški alat. To je samo jedan od mnogih zadataka naših kompanija, a njihova dokapitalizacija je političko, a ne avijacijsko pitanje, tako da nisam stručan. Moja velika želja je respektabilna domaća avijacija. Da bi mogli maštati o tome na nekom dugoročnom planu, moramo raditi na stvaranju aviokulture promovisanjem ove industrije na razne načine", rekao je Bakir Kalajdžisalihović, te zaključio:
"Koliko god trenutna situacija bila teška, nepopularna u najmanju ruku, negativni komentari i negativna energija sigurno neće pomoći. Mogu javno obećati da ću se privatno potruditi i organizovati aeromiting u Sarajevu. Tužna je činjenica da je posljednji bio vjerovatno krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Ovakve male stvari će motivisati neke nove dječake da sanjaju, da se školuju, a onda rezultat sigurno neće izostati".
