Bernard Henri Levy konstatira kako otežavanje Bosni i Hercegovini da pristupi Evropskom fondu solidarnosti nakon užasnih poplava koje su pogodile našu zemlju ovog mjeseca, a zato što joj nije priznat status kandidata za članstvo u EU, jeste ponovna izdaja BiH. Francuski filozof upućuje svojevrsni krik nad sudbinom naše zemlje i apelira na pomoć Bosni.
Piše: Bernard Henri Levy
Jedna rečenica. Jedna mala rečenica, skoro nezapažena i u medijima. Ali, to je zaista jedna od najbestidnijih rečenica koje sam odavno čuo. Izgovorio ju je izvjesni Stefan Fule, komesar za proširenje Evropske unije, u vrijeme reizbora evropskih institucija, kao reakciju na bujice kiša, rijeke blata, zatrpana sela, prirodnu katastrofu bez presedana koja je pogodila nekoliko država bivše Jugoslavije, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Stefan File, dakle, razmišlja kako deblokirati milijardu eura Evropskog fonda solidarnosti, uspostavljenog nakon poplava u ljeto 2002. godine, koji je i predviđen upravo za situacije kao što je ova pred kojom se nalaze danas vlasti i građani Bosne i Hercegovine, te izjavljuje:
"Pristup fondovima bit će teži za Bosnu i Hercegovinu kojoj nije priznat status kandidata".
Hrvatska će, prema tome, imati pristup kao članica Evropske unije, Srbija će imati pristup fondovima jer je kandidat, ali za Bosnu koja nije ni član ni kandidat, to će biti "teže"…
Zločinci imaju pravo na pomoć, a žrtva ne
Svi u Briselu znaju da to kašnjenje Bosne "da joj se prizna status kandidata" dolazi, u velikom dijelu, zbog postojanja Republike Srpske, tog "srpskog entiteta", uspostavljenog prije 20. godina Daytonskim mirovnim sporazumom, voljom međunarodne zajednice, samim tim i Evrope.
Svi znaju da je to što Bosna još nije u Evropskoj uniji, i izgleda ni blizu ulaska, posljedica nedostataka jednog Ustava, koji, osim što nasljednicima etničkog čišćenja daje pravo veta na sve odluke, steže zemlju apsurdnim pravilima protivnim evropskom duhu i onemogućuje da se osigura pravedno predstavljanje manjina, kako podvlači Evropski sud za ljudska prava u presudi "Sejdić-Finci".
Svi znaju, također, i to da je taj loš, krivonogi i nepravedni Ustav, Bosni i Hercegovini diktiran od strane njenih tadašnjih kumova, uključujući i Evropsku uniju.
Dakle, nalazimo se u jednoj kafkajanskoj situaciji gdje se Evropska unija poziva na pravila, koje je upravo ona uspostavila, kako bi nam objasnila da Bosna nije pozvana niti da uđe u Evropsku uniju niti da koristi mehanizme solidarnosti predviđene za njene članice ili kandidate koji su izrazili želju da postanu članice.
Hrvatska ih može koristiti (članica od jula prošle godine) kao i Srbija (podnijela kandidaturu za članstvo i nema veze što to implicira da zločinci od jučer tako imaju pravo na pomoć koja se odbija njihovim žrtvama i djeci njihovih žrtava!)
Ovo je vrhunac cinizma! Ova nova sramota, užasna je jer je simbolična!
Nanosi uvredu bosanskohercegovačkom narodu koji je ponovo mučenik Evrope, koja je spremna žrtvovati ga sada kao što ga je žrtvovala prije dvadeset godina.
Ovo je kao druga smrt za ovu malu zemlju koja je teško trpjela zbog nedosljednosti, da ne kažemo kukavičluka, jedne Evrope koja je već u vrijeme rata bila zarobljenik okovom abnormalnih pravila i koja izgleda nastoji da ponovi iste pogreške.
Ovo je ponovna izdaja, dvostruka, za Bosance i Hercegovce koji su platili veliku cijenu njihove želje da budu Evropljani, uprkos vjetrovima i olujama - sto hiljada mrtvih, dva miliona protjeranih - i kojima je taj identitet, u današnjim vjetrovima i vihorima, ponovo odbijen.
Bosna je Evropa
I ne vidim, nasuprot perverznosti jednog rezonovanja koje zatvara vrata Evrope Bosni, zemlji koja je sa svojim multietničkim i multikonfesionalnim sastavom, svojom kulturom i duhom, najveći Evropljanin u regiji, drugi izlaz osim ovog duplog imerativa: ovdje i sada, u kratkom roku, u hitnosti, opomenuti članice Evropske unije da preurede i humanizuju pravila humanitarne pomoći čija bi striktna primjena bila velika okrutnost; i da u dužem roku, poslije svojih izbora, zahtijevaju od Evropske komisije da nanovo promisli, redefiniše, logiku zakovanog procesa pristupa koji je za sada jedan zatvoreni krug.
Rješenje za to postoji. Dovoljno bi bilo da se pitanja, koja su sada postavljena kao preduvjet, riješe naknadno. Dovoljno bi bilo, bez čekanja, odobriti kandidaturu i onda u prvo poglavlje pregovora upisati ustavnu reformu zahtijevanu presudom "Sejdić-Finci", koja se danas predstavlja kao prepreka.
Najvažnije je razumjeti da je Bosna Evropa. Najbitnije je reći i ponoviti da Bosna mnogo više predstavlja heroizam husserlianskog rezonovanja od Srbije, često nostalgične za Miloševićem, a čiji su predstavnici uz velike počasti primljeni kod Stefana Fulea.
Neka nas bar ova velika nesreća, gdje ljutnja nebeskih sila kao da preuzima bjesnilo ljudi, podsjeti na obavezu sjećanja i reparacija koje su danas najbolji odgovor na sramotu od prije dvadeset godina.
