Beskućnici u BiH zaštitu od hladnoće i snijega traže u malobrojnim prihvatnim centrima
U Federaciji BiH problem je što kategorija "beskućnik" ne postoji u zakonu pa stvarni broj osoba koje žive na ulicama nije poznat. One koji potraže pomoć u pihvatnim ili gerontološkim centrima zavedu pod drugim kategorijama.
"Oni teško mogu ostvariti pravo jer ih nema u zakonu. Nama korisnike dovodi Centar za socijalni rad i smješta ih ovdje pod kategorijom 'skitnja', 'prosjačenje' ili slično, s ciljem da im se omogući zaštita", rekao nam je Elmedin Škrebo iz Prihvatnog centra Duje u Tuzlanskom kantonu.
Nekima je ulica "stil života"
U ovom centru ima 440 korisnika s različitim zdravstvenim patologijama, starih i nemoćnih, osoba s invaliditetom te osoba bez doma. Dolaze osobe iz cijele BiH.
"Kod nas je trenutno najmanje 50 beskućnika, a imamo još 50 mjesta u slučaju ekstremne zime. U stalnom smo kontaktu s centrima za socijalni rad, ali zovemo samo kada saznamo za neke teške slučajeve, tražimo te osobe i nudimo im smještaj. Nažalost, ima ljudi kojima je to stil života ili ne žele da presele iz drugog grada iako nemaju dom i slično", kazao je Škrebo koji ujedno vodi i reprezentaciju beskućnika.
Ostaju od pet do sedam dana
Iz Gerontološkog centra u Banjoj Luci kažu kako nema pravila u primanju beskućnika kada je riječ o sezoni ili vremenu. Direktor Vinko Lolić kaže kako ljudi dolaze i ljeti i zimi, odnosno i kada su velike vrućine, minusi, kiša, snijeg... U RS-u je ova kategorija definisana zakonom.
"Obično ostanu u prosjeku od pet do sedam dana. Ovdje im pruže sve usluge kao i ostalim korisnicima. Osoblje ih okupa, ošiša, da im čistu odjeću, nahrani ih, medicinski zbrine te obavijeste Centar za socijalni rad da bi se utvrdilo da li ta osoba ima porodicu. Većina osoba koja dođe, a utvrdi se da nema porodicu i krov nad glavom, postanu naši korisnici i ovdje ih smjestimo", kazao je Lolić za naš portal.
Ističe kako se desi da u centar smjeste i beskućnike iz drugih gradova, dok se ne utvrdi prijavljeno mjesto prebivališta pa u dogovoru s centrima za socijalni rad rješavaju ovakve slučajeve.
Trenutno imaju 12 korisnika iz kategorije beskućnika. Njih dovede ili policija ili hitna pomoć, ovisno od stanja u kojem se nalaze.
"Ovo je jedna oaza jer imamo infrastrukturu i osoblje koje ih adekvatno zbrine i pruži im svu pomoć", rekao je Lolić.
Sudbina beskućnika u Mostaru prepuštena volonterima
U Mostaru još uvijek nije sistemski riješen problem zbrinjavanja beskućnika. Oni uglavnom borave u ruševnim objektima, a pomažu im dobri ljudi i članovi Udruge "Minores" koji ih redovno obilaze i nose im hranu, odjeću i ogrjev. Trenutno obilaze desetak beskućnika u Mostaru, ali njihov tačan broj je gotovo nemoguće odrediti upravo zbog nestalnosti njihovog boravka. Najveća brojka s kojom su se u Minoresu susreli bila je petnaest beskućnika.
"Neizostavni dio pomoći u ovim hladnim i oštrim zimskim mjesecima je sve ono što im pomaže da se ugriju, odnosno ulicu učine toplijim mjestom za život – jakne, madraci, deke, jorgani, prekrivači, drva za ogrjev... Pored te, fizički najpotrebnije vrste pomoći, nudimo im i onu duhovnu i društvenu – razgovor, toplu riječ, savjet i svoje vrijeme. Pomažemo im i pronaći neke privremene poslove te ih na taj način reintegrirati u društvo kao društveno korisne pojedince kako bi vratili svoj ljudski osjećaj dostojanstva i potrebitosti", kazali su nam u ovom udruženju.
Sve realizuju zahvaljujući donacijama građana i privatnih firmi te ugostiteljskih objekata koji hranu koja im ostane skuhaju i doniraju.
"Minores je sve ove godine opstao zahvaljujući nesebičnosti svojih članova, volontera i građana Mostara. Svaka akcija koju smo pokrenuli, bilo da se ona doticala beskućnika ili socijalno ugroženih, naišla je na fantastičan odziv građana koji su pokazali veliku empatiju i veliku spremnost da reaguju kada je to potrebno. Zahvaljujući njima svako ljeto imamo kuhane obroke za beskućnike, obuću i odjeću koju im dijelimo, prekrivače, jorgane, deke, vreće za spavanje, higijenu, pakete hrane za socijalno ugrožene porodice, školski pribor za školarce... Lijepo je znati da ljudi ipak nisu zaboravili biti ljudi", rekli su.
Nadaju se da će uspjeti realizovati i projekt Centar za resocijalizaciju koji bi ovim osobama omogućio promjenu života nabolje. U Centru bi korisnici dobili pomoć psihologa, pedagoga i socijalnih radnika, a sve s ciljem izgradnje novog života.
Veliki broj "povratnika"
U Sarajevu ulogu prihvatilišta vrši Gerontološki centar Sarajevo koji ima 25 mjesta u ove svrhe.
"Taj smo kapacitet proširili za pet mjesta u januaru ove godine kada smo imali povećan broj prijema u prihvatilištu zbog ekstremnih hladnoća. Postoje recidivi u prihvatilištu - osobe koje svake godine dolaze u zimskom periodu", kazala nam je Adela Bahto, šefica Službe socijalnog rada KJU Gerontološki centar Sarajevo. Neke od ovih osoba se trajno zbrinu u centru, a kako nam Bahto kaže, riječ je uglavnom o starijim osobama, pod uslovom da pristaju na dobrovoljan smještaj u nekoj od ustanova socijalne zaštite.
"Jedan broj mlađih osoba je teško zbrinuti jer nemaju posao, riješeno stambeno pitanje, a ni roditelje koji bi im pružili podršku (disfunkcionalne porodice ili uopće nemaju porodicu) te ove osobe dolaze svake godine na smještaj. Prosječno je u prihvatilištu boravilo blizu 30 korisnika u vrijeme zimskog perioda", istakla je Bahto.
U Brčko distriktu je u januaru ove godine otvoreno prihvatilište za beskućnike kojim upravljaju volonteri Crvenog križa. Kapacitet prihvatilišta je 10-ak kreveta, a korisnicima nude topli napitak, obrok i ljekarski pregled.
Treba napomenuti da širom BiH postoje i religijske ustanove koje uvijek otvore svoja vrata ljudima kojima je pomoć potrebna pa i beskućnicima, ali većina gradova nema prihvatne centre koji mogu pomoći ovoj kategoriji ljudi.
