Bez incidenata i zabrana: Sarajevski odnos prema Povorci ponosa primjer je Beogradu i Zagrebu
Politike su ko zna koji put iskoristile i koriste ovu ranjivu društvenu zajednicu za rješavanje svojih problema i postizanje političkih poena. Zatim izmanipulisani pojedinci u društvu u takvom okruženju, nenavođeni pravnom državom, stvaraju nove opasnosti za LGBT populaciju i izlaze na ulicu s namjerom uskraćivanja prava okupljanja ovim građanima. Svemu, kao otrovan šlag na tortu, doprinose i vjerske institucije čije se dogme oštro protive mogućnosti istospolnih veza.
To su tri faktora - politika, društvo i vjerske institucije - koji su dokaz da Parada ponosa na Balkanu nije ceremonija proslavljanja lične seksualne orjentacije kako se to često vidi, nego potreban protest ugroženih sugrađana, kojem bi se svi i sami trebali pridružiti.
Takav protest u Beogradu je danas prošao burno, uz mnoge incidente onih koji ga ne podržavaju.
Zbog realnih opasnosti tokom cijele sedmice i tokom dana, organizatori su promijenili rutu, odnosno morali su je skratiti, no svejedno incidenata nije manjkalo. Na mnogim mjestima su huligani pokušavali probiti kordon policije kako bi upali na skup, aktivisti su gađani jajima sa prozora zgrada, razlupani su policijski automobili te su povrijeđeni policajci. Definitivno ružna slika je poslata u svijet iz balkanske metropole.
Slične scene smo tokom proteklih godina mogli vidjeti i u Zagrebu i Splitu. Na ulicama gradova u regionu u kojima je održana parada, mogli smo vidjeti masovne homofobne reakcije, nasilje, demoliranje grada, pokušaj linča, gađanje kamenjem, pepeljarama, flašama, čak i molotovljeve koktele.
No, već četiri godine u Sarajevu se parada održava bez incidenata, uistinu uz snažno policijsko osiguranje.
Podrška vlasti i političara uopšte održavanju parade od velikog je značaja za ovu populaciju, ali i građane jer to znači sigurnost. Aktivisti u Sarajevu su za razliku od zemalja u regionu, do sada uvijek dobijali potrebnu podršku, uz neizostavne individualne homofobne ispade pojedinaca poput Adnana Delića i Elmedina Konakovića iz Naroda i pravde, kojima politička ideja ne dozvoljava da razmišljaju šire od ličnih interesa te Samre Hajdarević Ćosić iz SDA, koja je prvostepeno presuđena zbog izjava o LGBT osobama.
Osim politike, koja je ove godine osigurala veći dio novca potrebnog za održavanje Povorke ponosa, mnogo kvalitetniji posao su uradile i sigurnosne i policijske službe u Sarajevu, nego što je to urađeno u regionu.
U Zagrebu je godinama bilo normalno da homofobi dobiju priliku da "zagađuju" paradu, odnosno da ušetaju među njih, protestuju u blizini i slično. U Sarajevu je pak svih prethodnih godina, šačica okupljenih građana koja bi na taj dan protestovala protiv povorke uvijek bila sklonjena na sigurnu udaljenost od rute na kojoj se kreće šetnja za prava LGBT osoba.
Na kraju, za lijepe slike iz Sarajeva, osim policiji i politici, možemo zahvaliti i Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine zbog krajnje korektnog iskazivanja stava.
Oni su 2019. godine pozvali vjernike da ne idu na paradu, no nisu se željeli aktivnije angažovati o tom pitanju. Tako su napravili veliku razliku u odnosu na Katoličku crkvu u Hrvatskoj i Srpsku pravoslavnu crkvu u Srbiji, koje su jedan od glavnih pokretača mržnje prema gej populaciji.
U BiH ne možete naći primjere imama koji su mjesecima ranije huškali protiv povorke, što je i danas uobičajena praksa sveštenika i popova u Hrvatskoj i Srbiji. Ne možete pronaći ni muftiju koji bi bio ekvivalent biskupu Košiću ili vladiki Amfilohiji.
Jednostavno, Islamska zajednica BiH je jasno pokazala da ne želi biti generator mržnje, što se vidi i u hutbi koju je reis poslao uoči održavanja jedne od povorki: "Skrećemo pažnju vjernicima da nijednom pojedincu, ma ko bio, nije dopušteno nasilje prema bilo kojem čovjeku zbog njegovog ličnog uvjerenja i orijentacije". Tako i bi, bez ijednog incidenta od prve povorke do danas.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
