Zagriženi skijaši vole reći da je to "onaj dan", misleći na savršenstvo užitka spuštanja niz padinu, srce koje ubrzano lupa, osmijeh i onaj prekrasni umor na kraju dana.
Nažalost, u trenutku pisanja ovog teksta, samo dan nakon subotnjeg savršenog dana, u kojem smo imali sreću uživati, desila se teška tragedija na Bjelašnici nedaleko od mjesta na kojem smo skijali. Izgubljen je jedan mladi život. Strašna opomena onima koji se odluče da krenu van staze, nauk da opreza nikad nije dosta, a da se planina u svakom trenutku mora poštovati.
Dragi Novaković je bio ljudina, osoba vedra duha i iskusan alpinist, pa ipak, planina ga je uzela sebi u trenutku dok je nesebično nastojao pomoći unesrećenoj kolegici.
Kako je organizacija skijanja na olimpijskoj Bjelašnici katastrofalna, infrastruktura skijališta liči na muzej, a staze u slučaju da ne padne ogromna količina snijega podsjećaju na kaldrmu, sve je više onih koji se odlučuju za uživanje u vlastitoj režiji. Istina, postavlja se pitanje kako je moguće da posjedujemo takve resurse na kojima bi nam mnogi pozavidjeli, da imamo brand olimpijskih igara, mogućnost skijanja na visini od 2.000 metara i umjesto da nam sezona traje više od stotinu dana, mi čak i u februaru gledamo u nebo nadajući se prvom normalnom skijaškom danu.
Ako su "vlasnici planine" građani, poreski obveznici koji pune kantonalnu kasu, nije li logično da vlada napravi program kako da od toga izvuče korist umjesto što pokriva gubitak preduzeća kojem bi osnovna djelatnost trebala biti da razvije i održava ski-centar parama tih istih poreskih obveznika (u periodu 2010.-2014. godina iskazan je gubitak od 11 miliona maraka op.a.).
U takvim okolnostima ne iznenađuje pogled na trosjed iz prošlog stoljeća koji sporo vuče svega nekoliko skijaša najboljeg i najljepšeg dana u sezoni. To smo komentarisali dok smo kretali iz Babinog dola na turnim skijama. Nismo željeli da nam loša organizacija skijališta upropasti jedan ovakav dan, pa smo se zaputili pješice na sami vrh. A uspon nikad nije težak kad se okupi dobra ekipa. Smijeh, šale, zadirkivanja, pauze u kojima smo uživali u pogledu, a posebno dolazak na sami vrh bili su melem za dušu. Dan na suncu bez daška vjetra nešto je što se pamti dugo. Bilo je tu i sušene jaretine i domaćih kolača s pekmezom i orasima i čaja od trava ubranih ljetos vlastitom rukom na istoj ovoj Bjelašnici.
I umjesto da je i ovaj dio planine uređen pa da po ovakvom danu sve vrvi od šetača ili onih koji bi se odmarali u nepostojećem lokalu kakvi se grade na najljepšim tačkama skijališta, ovdje čak ne postoje ni klupe gdje bi se planinar mogao odmoriti. Začas dogovaramo da tokom ljeta iskupimo između sebe nešto novca i isfinansiramo bar jedan sto i nekoliko klupa, kako bi oni koji znaju cijeniti ljepotu Bjelašnice mogli udobnije sjesti i uživati u pogledu. A pogled je veličanstven: Treskavica, Visočica, Prenj... ne zna čovjek gdje bi se prije okrenuo.
Na vrhu srećemo našeg proslavljenog planinara i alpinistu, Hamu Šišića s kojim ugodno ćaskamo. Kaže, ovdje boravi već pet dana, ustaje rano da fotografiše zoru, a na kraju dana zalaske sunca. Ističe kako imamo prekrasne predjele, samo ne znamo uživati u njima. Srećemo i planinarku koja se sama uspela do vrha i sugerišemo joj da to nije pametno, da nipošto ne ide sjevernom stranom jer je sve poleđeno od vjetra koji je šibao prethodnih dana, kao da smo naslutili tragediju koja će se desiti sutradan. Srećemo i grupu djevojaka iz Jablanice što su došle da napune pluća kisikom, jer se spremaju za maraton.
Spust ski-stazom Kotlovi je bio preopasan zbog velike količine leda. Tačno je da bi to bilo atraktivnije, da bi fenomenalno bilo onako raširiti se po padini i praviti zavoje kako je kome milo, ali mudriji je izbor ne rizikovati jer u slučaju pada na ledenoj plohi lako bi moglo doći do nesreće. Ovako, spuštamo se tehničkim putem gdje je vjetar nanio više snijega. U podnožju skijališta žalosna slika: raskvašena zemlja umjesto snijega i tek pokoji skijaš koji plače nad svojim izgrebanim skijama.
Pakujemo skije do idućih padavina, sretni zbog još jednog predivnog zimskog ugođaja.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
