Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja (APPI) sa sjedištem u Banjoj Luci pokrenula je inicijativu za uspostavljanje ovog registra u našoj zemlji koja je jedna od rijetkih u regiona bez tog važnog zakonskog preduslova za zaštitu dječijih prava.
"Asocijacija apeluje da se poboljšaju mjere prevencije. Zakon predviđa sankcije za počinioce i ta oblast je uređena različitim zakonskim odredbama u entitetima i distriktu, a registar će u tom smislu također pomoći jer i samo njegovo postojanje je vid sankcije i opomene da je u pitanju krivično djelo i da to društvo ne dozvoljava", objašnjava izvršni direktor APPI-a Ivan Kuč, diplomirani psiholog, pedagog i andragog.
Prioritetan zadatak
On i kolege se zalažu za javni registar koji bi pomogao da svoju djecu udaljimo od odraslih osoba osuđenih za pedofiliju, da ih upozorimo da nije uredu i da ne želimo da se naše dijete nalazi nasamo sa takvom osobom.
"Pitanje koje se otvara poslije toga je kako vršiti nadzor nad tim osobama. Međutim, prvi korak je svakako zakonsko regulisanje samog registra", kaže ovaj stručnjak i dodaje da je više načina za borbu protiv seksualnog iskorištavanja djece i uopšte nasilja nad djecom - kroz mnoge edukativne oblike i programe, psihološka predavanja, radionice, edukaciju građanstva, roditelja, prosvjetnih radnika i drugih profesionalaca, ali da su u Asocijaciji izabrali jedan za koji misle da će dati najbolje rezultate i koji je prioritetan i treba biti uvertira za dalju borbu.
Već uz pomoć Ombudsmana za djecu RS i drugih relevantnih institucija rade na povećanju svijesti o ovom problemu i pokrenuli su inicijativu za izradu zakona o javnom registru pedofila dostavivši potpise građana Narodnoj skupštini RS, a potom će se obratiti i nadležnim organima u FBiH.
Roditelji sve manje razgovaraju s djecom
"Institucije ovaj problem moraju sebi postaviti kao prioritet", poručuju.
Kada je riječ o današnjem načinu života porodica i pažnji koja se posvećuje djeci, Kuč objašnjava: "Naše porodice generalno su pod stresom, osnovna potreba egzistencijalne sigurnosti je kompromitovana, problem nezaposlenosti je sada javno prepoznat, a u izbornim kampanjama su najviše obećavana radna mjesta jer je i to pokazatelj da se ljudima nudi ono što najviše žele. Procenat onih koji napuštaju BiH je izuzetno veliki, a ljudi odlaze zbog sigurnosti u društvena uređenja koja percipiraju kao bolja. Čak i oni koji imaju riješenu egzistenciju hrle za novcem jer su svjesni opšte relativnosti i nestabilnosti te im manje vremena ostaje za razgovor sa djecom. U ovakvoj situaciji manje se obraća pažnja na druge potrebe koje pomažu rast i razvoj naše djece. Stranačko zapošljavanje je također realnost u BiH i to je dovelo do nepovjerenja u kompetentnost obrazovnih i drugih institucija te se opravdano nameće pitanje ko nam vaspitava i obrazuje djecu, kao i da li liječenje povjeravamo najboljim stručnjacima ili najpodobnijima kojima je iznad etike i morala potreba da su na usluzi nadređenim stranačkim šefovima".
Sve ovo je idealan teren za društveno patološke pojave.
Brinimo jedni za druge
"Uzmimo kao primjer direktora centra za socijalni rad koji ne želi trošiti novac na smještaj djece u dom za djecu bez roditeljskog staranja i izuzeti ih iz nefunkcionalne porodice nego naloži svojim radnicima da djeca budu dodijeljena na brigu nepodobnim rođacima. Jasno je da što manje novca potroši njegova funkcija je stabilnija i ne zamjera se onima koji su ga na nju i postavili. Lično sam mišljenja da kao društvo generalno zatvaramo oči nad zlostavljanjem djece i to je idealan teren i prilika za nasilnike. Siguran sam da novaca za zaštitu djece u BiH ima, samo ih treba u tom pravcu i usmjeriti", ističe izvršni direktor APPI-a.
Na pitanje šta uraditi da se stvari postave na pravo mjesto, Kuč kaže da se mora gledati opšti interes, koliko god nas realnost vraćala na krilaticu "Gledam sebe i svoju djecu, nije me briga za druge", a da istovremeno moramo biti svjesni da ne možemo biti sigurni ako živimo u nesigurnom društvu.
"Moramo insistirati da bude dobro za sve, moramo biti zainteresovani i za to kako je drugima, jer su drugi naše komšije, prijatelji, sunarodnici, moramo ljude ponovo početi cijeniti po plemenitosti, stručnosti i ljudskim osobinama, a ne po vjeri, naciji, političkoj moći, društvenom uticaju ili bilo kojem sličnom trenutnom i površnom obilježju. Sa vremenske distance koja je protekla jasno je da će ova kriza u BiH biti historijski zabilježena kao kriza morala i vrijednosti u kojoj su kršena ljudska prava", kaže naš sagovornik.
Đokovićev kip u Srbiji privukao veliku pažnju: Liči li finalni rad na Novaka?
