BiH s demografijom na vi: Ne postoji čak ni ured koji bi se bavio populacionom politikom
Prvi čovjek SDA Bakir Izetbegović je na godišnjoj press konferenciji svoje stranke govorio o tome, kazavši da BiH svake godine izgubi jedan manji grad te da je u 2018. i 2019. iz naše zemlje iselilo 50.000 ljudi.
"Trbuhom za kruhom"
Ova depresivna statistika se uglavnom završava na ovakvim šablonskim konstatacijama i čekanju da neko odnekud dođe i čarobnim štapićem riješi problem. Vrijeme prolazi, a mladi, obrazovani i potentni kadar napušta BiH. Sve prognoze ukazuju na to da naša zemlja postaje društvo staraca. Neki će reći da su ljudi uvijek iseljavali i migrirali. Ipak, nikad kao sada čini se. Blagodati otvorenih granica građani masovno koriste trčeći "trbuhom za kruhom".
I tačno je, migracije su uvijek bile prisutne, ali za razliku od onih gastarbajterskih početkom druge polovine prošlog vijeka, kada su uglavnom iz porodice odlazili očevi na rad najviše u Njemačku, a njihove porodice su ostajale kući, sada su na sceni drugi trendovi, gdje odlaze cijele porodice, uključujući mlade osobe koje najčešće nemaju namjeru povratka u BiH.
Populaciona politika, odnosno demografska pitanja su prioritet broj jedan u Hrvatskoj koja ima i ministarstvo za demografiju i mlade. U Srbiji također postoji ministarstvo zaduženo za demografiju i populacionu politiku. Čak je i Slovenija, koja je za BiH pojam razvijene zapadne države, alarmirala svoje snage zbog sve većeg trenda odlaska mladih ljudi, a procjenjuje se da je u posljednjih pet godina tu državu napustilo 10.000 mladih.
Stoga se nameće pitanje kada će se BiH osvijestiti i kada će odgovorni koji kroje politike ovo pitanje staviti na vrh prioriteta i početi provoditi konkretnije mjere kako bi pokušali barem ublažiti očekivano teške posljedice. Formiranje makar ureda ili određene grupe ili institucije koja će se pozabaviti ovim pitanjem što hitnije, najmanje je što se može uraditi.
Posljedice dolaze na naplatu
A posljedica je mnogo, već se osjeća na radnoj snazi, a kao šamar će doći i na penzijske fondove koje neće imati ko puniti. Pred BiH je najteži zadatak. Pored pokušaja stvaranja uvjeta da mladi, ali i cijele porodice ne odlaze iz ove države, potrebne su mjere za ublažavanje i smanjenje bijele kuge.
Najčešći razlozi koji se navode kao uzrok za iseljavanje građana su ekonomske prirode. Ipak, lančana reakcija započinje dosta ranije, a pored ekonomskih prilika tu je besperspektivnost, nesigurnost, nizak nivo kvalitetnog obrazovanja, zdravstvo, korupcija i još mnogo toga što u paketu čini inicijalnu kapislu za šokantne pokrete koji ovu zemlju pretvaraju u zemlju staraca.
Prema podacima Eurostata, skoro 230.000 državljana BiH je zasnovalo radni odnos u državama Evropske unije.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste da u posljednjih nekoliko godina odlaze i zaposlene osobe, čak i pojedinci s mnogo većim primanjima od prosječnih, čime su naročito zabrinuti poslodavci, jer je kvalitetnu radnu snagu sve teže naći. Statistika pokazuje da je u posljednjih 20 godina broj novorođenih u BiH smanjen za čak 40 posto.
Nastavi li se ovaj tempo depopulacije, mnoštvo je pitanja koja će nam se obiti o glavu. Vrtići i škole će nam sve manje trebati, prvi na udaru su prosvjetni radnici, a potom i zdravstvo. Svake godine sve je teže naći majstora za neku kućnu popravku, prijemnih ispita u školama i fakultetima odavno nema, jer se većina obrazovnih ustanova sada vodi politikom "daj šta daš", samo da se popuni makar minimalna kvota. Crveni alarmi su popaljeni odavno, samo ih oni najodgovorniji nisu vidjeli, ili možda i jesu, pa misle da će stipendijom od 100 KM, dječijim dodatkom od 30 KM i 180 KM porodiljskog dodatka (samo u nekim kantonima) sve riješiti. Praksa kaže da neće, a sutra će možda već biti kasno za sve.
