BiH svojim savjetima za preživljavanje pomaže Ukrajini: Ratni izum iz Goražda je simbol odlučnosti
U tekstu se navodi kako stanovnicima Goražda u istočnoj Bosni nije potrebna mašta da bi razumjeli patnju naroda Ukrajine.
"Prije tri desetljeća izdržali su više od tri godine ekstremnih teškoća dok su bosanski Srbi gađali njihov grad raketama i artiljerijom s okolnih brda", stoji u tekstu.
Duga opsada tokom rata u Bosni od 1992. do 1995. godine odsjekla je Goražde od pristupa električnoj energiji, hrani, lijekovima i vanjskom svijetu. Tamošnji stanovnici pronašli su kreativne načine za održavanje svjetla i grijanja, a savjete za preživljavanje sada dijele s civilima koji su utonuli u tamu i hladnoću zbog nemilosrdnih ruskih napada raketama i bespilotnim letjelicama na ukrajinsku električnu mrežu.
Edin Ćulov, premijer Bosanskopodrinjskog kantona, rekao je da su ga prijatelji i poznanici koji rade za misiju Evropske unije u Bosni u Sarajevu kontaktirali krajem prošle godine tražeći informacije, a u sklopu humanitarnih napora da se Ukrajincima osigura alternativni izvor električne energije.
Posebno su željeli bilo kakve "crteže, fotografije, video zapise ili bilo što drugo" o "minijaturnim elektranama" koje su korištene u Goraždu devedesetih godina. Postrojenja su se sastojala od ručno izrađenih kotača s lopaticama montiranih na drvene platforme s električnim generatorima. Mještani su ih postavili oko mosta u rijeci Drini, gdje su ih bačve i konopi držali na površini.
Svaka "elektrana" imala je glavni opskrbni kabel koji je išao od generatora do mosta, odakle su manji kabeli prenosili struju do zgrada. Ovisno o količini vode ispod raspona, naprave su proizvodile dovoljno struje za bolnicu u Goraždu i za stanovnike koji žive dovoljno blizu rijeke da drže jednu žarulju upaljenu, slušaju radio i povremeno gledaju televiziju.
Mala skupina inženjera mašinstva i električara koji su brusili svoje vještine u gradskoj predratnoj proizvodnoj industriji, koja je proizvodila sve, od oružja do tekstila, napravili su prvi prototip. Njihov pametan, ali jednostavan dizajn omogućio je ljudima da naprave mini pogone od motora, alternatora, kondenzatora i otpadnog materijala izvađenog iz bombardiranih fabrika, vozila i domova u Goraždu.
Na rijeci su brzo procvjetale elektrane. Oni koji su preživjeli opsadu pripisuju zasluge napravama koje su pomogle gradu da se održi i postane jedina enklava u istočnoj Bosni koju srpske snage nikada nisu zauzele. Nakon završetka rata oprema je uklonjena i demontirana.
Odgovarajući na zahtjev EU-a sve ove godine kasnije, Ćulov je rekao da je grad prikupio sve što je mogao naći, a on je preko radija u Bosni tražio sačuvane dokumente i sjećanja. Podaci su dostavljeni misiji EU u BiH, koja ih je podijelila s Ukrajinom.
"Pretpostavljam da će iskoristiti materijal koji smo im dostavili za razvoj nekoliko testnih modela i zatim, ako se pokaže izvedivim, započeti masovnu proizvodnju (minijaturnih) elektrana za distribuciju širom zemlje", objasnio je Ćulov.
Među onima koji su se odazvali Čulovljevom pozivu za informacijama bila su i dva preživjela člana izvornog razvojnog tima.
Aziz Lepenica, koji je predavao mašinstvo u gradskoj srednjoj tehničkoj školi sve dok nije doživio moždani udar prije nekoliko godina, ponudio se vratiti kako bi pokazao učenicima kako pripremiti ispravne nacrte i tehničke proračune za Ukrajinu.
Tokom rata u Bosni, "Nismo crtali. Nismo imali vremena za to", rekao je Lepenica. "Sve proračune i planove izgradnje napravili smo u svojim glavama."
Tokom svojih profesorskih godina, Lepenica je pomagao svojim studentima u izgradnji replike domaćih elektrana. Postavljena je 2016. godine na obali rijeke, pored centralnog goraždanskog mosta, kao spomenik na dane kada se, kako je rekao Lepenica, "živjelo nepodnošljivo, a moral bio na visini".
"Puno bi nam značilo ako se pokaže da možemo pomoći ljudima (Ukrajine) koji su bez struje kao i mi", rekao je Lepenica.
Murat Heto, još jedan od izumitelja, također je pomogao u pripremi dokumentacije za Ukrajinu.
"Uz sve što smo prošli, čovjek bi trebao biti od drveta da ne bi suosjećao s (Ukrajincima)", rekao je penzionisani električar, prisjećajući se kako su svjetla koja su pokretala minijaturna elektrana koja je razvio njegov tim "napravila svijet drugačijim" u ratnom Goraždu.
U gradu je ubijeno ili teško ranjeno oko 7000 civila. Stanovnici su često izlazili samo noću kako bi izbjegli neumorne snajperske i artiljerijske napade. Priljev izbjeglica iz okolnih područja gotovo je udvostručio stanovništvo na 70.000.
Dok je odbijanje srpskih snaga da dopuste konvojima UN-ove pomoći u Goraždu držalo u nedostatku hrane i lijekova, elektrane su bile "simbol naše odlučnosti da se odupremo, da ne pokleknemo", rekao je Heto.
"Volio bih Boga da se to nije dogodilo ni nama ni Ukrajini, ali kada su ljudi gurnuti u ćošak i suočeni s prijetnjom istrebljenja, sve postaje moguće”, rekao je Heto, prenosi AP.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
