Mnogo je načina za definiranje onoga što znači biti vjerski, ali za ovu analizu su istraživači razmotrili četiri uobičajena parametra religioznosti, a to su prisustvo vjerskim službama, učestalost molitvi, vjerovanje u Boga i značaj religije u životu.
Smatra se religioznom u ovoj analizi svaka odrasla osoba koja kaže da ispunjava barem dvije od navedene četiri mjere, ali da ne prijavi nizak pridržavanja u bilo kojem od ova četiri područja.
Tačnije, religioznom osobom smatra se onaj čovjek koji barem jednom mjesečno posjećuje vjerske službe, moli se svakodnevno, vjeruje u Boga s apsolutnom sigurnošću i koji je rekao da mu je religija veoma važna.
Pored toga, ako osoba prijavi nizak nivo religioznosti u jednoj od mjera (primjerice, rijetko ili nikada ne pohađa vjerske službe), i dalje će se smatrati "visoko religioznom" ako prijavi visoko religiozno ponašanje u preostale tri mjere.
Studija pokazuje da su generalno ljudi iz centralne Evrope te istočni Evropljani izrazito religiozni. Naprimjer, u Armeniji i Grčkoj otprilike polovina odraslih osoba je izrazito religiozna. Paralelno s tim, samo jedan od deset ljudi u Danskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji kvalificira se kao visoko religiozna po ovim kriterijima.
Također, polovina ili čak i više odraslih osoba u Armeniji, BiH, Gruziji, Grčkoj i Rumuniji kaže da je religija veoma važna u njihovom životu za razliku od Francuske, Njemačke, Velike Britanije i nekoliko drugih zapadnoevropskih zemalja.
Općeniti obrazac istok-zapad također se očituje i u razlikama kada je u pitanju tzv. kulturni šovinizam. Istraživači iz gotovo svih zemalja Evrope su ispitanike pitali da li se slažu s tvrdnjom da njihov narod nije savršen, ali da je njihova kultura superiorna u odnosu na druge.
Iako postoje izuzeci, centralni i istočni Evropljani u cjelini su skloniji reći da im je kultura superiornija. Osam zemalja u kojima je takav stav najrašireniji su Grčka, Gruzija, Jermenija, Bugarska, Rusija, BiH, Rumunija i Srbija, smatraju istraživači Pew Foruma.
Ogromna većina ispitanika u zemljama koje su bile uključene u studiju kažu da vjeruju u sudbinu, uključujući oko osam od deset ljudi u Armeniji (83 posto) i BiH (80 posto).
Isto tako, dvije trećine odraslih u Moldaviji, Finskoj i BiH smatraju da je govoriti nacionalnim jezikom važno kako bi se zaista pokazala pripadnost zemlji.
Firma Rame Isaka ostaje u krugu porodice? Nova vlasnica je dosadašnja direktorica
