Bitka za Donbas: Zbog čega je grad Sjeverodonjeck značajan za obje zaraćene strane
Sjeverodonjeck i susjedni Lisičansk su posljednji veliki gradovi u oblasti Luganska, regije Donjeck i Lugansk poznate su zajedno kao Donbas, sada su djelimično pod kontrolom Kijeva. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da je "žestoka bitka" za Sjeverodonjeck jedna od najtežih u cijelom ratu i da će odrediti sudbinu regije Donbas.
Nakon što su ruske snage preuzele kontrolu nad Mariupoljom, Ukrajinci strahuju da bi još jedna takva opsada mogla da se dogodi u Sjeverodonjecku, gdje je, po tvrdnjama gradonačelnika, ostalo oko 10.000 civila uprkos tome što su postali fokus ofanzive ruskih snaga u Ukrajini.
Centar hemijske industrije
Prije rata u gradu je živjelo oko 100.000 stanovnika. U sovjetsko doba, naselje u blizini hemijske fabrike Azot, najveće u Ukrajini, izraslo je u novi grad. Nedaleko od Luganska, Donjecka i Harkova, 1950-ih je nazvan Sjeverodonjeck po rijeci Siverski Donec.
Dmytro Firtasch, oligarh i medijski magnat koji se nastanio u Austriji 2014. i kojem prijeti izručenje Sjedinjenim Američkim Državama zbog sumnje za korupciju, vlasnik je fabrike Azot, koja je uglavnom proizvodila gnojiva koja se izvoze u mnoge dijelove svijeta.
Kao i mnoge druge fabrike u regionu, fabrika Azot se poslednjih godina borila sa obustavljenom proizvodnjom zbog sukoba u Donbasu. U Sijerodonjecku se nalazi i nekoliko drugih hemijskih fabrika, dok je Lisičansk bio dom rafinerije nafte u ruskom vlasništvu koja je odavno prestala sa radom.
Separatizam Donbasa počeo je u Sjeverodonjecku
Sjeverodonjeck je poznat i po tome što je tu prije skoro 20 godina napravljen prvi pokušaj podjele Ukrajine. U gradu je 28. novembra 2004. održan takozvani Sveukrajinski kongres poslanika svih nivoa, kojem su prisustvovali uglavnom predstavnici proruske Partije regiona.
Partija, formirana u Donbasu, dominirala je regionom. Dok su se na ulicama glavnog grada Kijeva održavali protesti prozapadne Narandžaste revolucije, stranka je zaprijetila da će proglasiti autonomiju, sa Harkovom kao centrom, uključujući osam istočnih i južnih ukrajinskih regija, kao i Krim i Sevastopolj.
Tadašnji gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov, koji je radio u fabrici Azot, bio je govornik na kongresu 2004. godine. Kasnije je Lužkov proglašen za počasnog građanina Sjeverodonjecka, u vrijeme kada su mu ukrajinske vlasti već zabranile ulazak u zemlju zbog davanja separatističkih izjava u vezi sa Sevastopoljem.
Inicijatori Sveukrajinskog kongresa nisu otišli dalje od opštih izjava 2004. Za mnoge posmatrače, međutim, sastanak je bio prvi, iako neuspješan, pokušaj formalnog političkog odvajanja od Ukrajine.
Sljedeći pokušaj uslijedio je 10 godina kasnije, u proljeće i ljeto 2014. Nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim, naoružani lokalni separatisti iz Rusije zauzeli su tri istočna ukrajinska grada Sjeverodonjeck, Lisičansk i Rubišne.
Ukrajinska vojska je oslobodila region u julu 2014. godine, a Sijerodonjeck je postao regionalni centar vojno-civilne administracije. Iz Luganska su se tamo preselile razne institucije i univerziteti. Godine 2022. ponovo su se preselili, ovaj put u zapadnu Ukrajinu.
Strateški značaj
Sjeverodonjeck i susjedni Lisičansk su od strateškog značaja jer povezuju ovaj dio Donbasa sa drugim regijama Ukrajine. Glavni fokus je na autoputu između Lisičanska i Bahmuta, jer se koristi za snabdevanje ukrajinske vojske. Također se koristio za evakuaciju civila prije nego što je granatiranje učinilo rutu preopasnom za civile.
Zauzimanje Sjeverodonjecka i Lisičanska omogućilo bi ruskoj vojsci da dođe do administrativne granice regiona. Odatle bi ruska vojska mogla napredovati dalje na zapad prema Kramatorsku, drugom administrativnom centru u oblasti Donjeck. Kramatorsk je jedan od posljednjih velikih industrijskih gradova koji još uvijek u potpunosti kontrolira Kijev u Donbasu.
