"Želimo da ukažemo na težinu zločina te na ono što je potrebno učiniti u narednom periodu da se zlo nikada nikome ne ponovi. Također, želimo da učinimo dodatni napor kada je u pitanju obilježavanje mjesta zločina da bismo probudili svijest aktuelne vlasti da memorijalizaciju podigne na viši nivo", kazao je predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković.
Podsjetio je na potrebu da se donese zakon o pravima žrtava torture u BiH pomoću kojeg bi se lakše definirali krivci, gdje su bili logori te koji je konačan broj žrtava.
Potpredsjednik Saveza logoraša BiH Sabahudin Garibović kazao je da je danas pozvao sve predsjednike kantonalnih udruženja logoraša iz cijele BiH da vide šta se dešavalo u Prijedoru 1992. godine.
"Bio sam u logoru Trnopolje od 26. maja do 21. augusta 1992. godine. Emotivno sam otupio i nemam osjećanja. Igrom slučaja nisam izašao iz autobusa na Korićanskim stijenama i zahvaljujući tome, ostao sam živ", prisjetio se.
Kaže da je našao 27 posto skeletnih kostiju svoga brata koji je ubijen na Jakarinoj Kosi, ali da pretpostavlja da je ostatak tijela u rudniku Tomašica.
Dževad Adžemović iz Kozarca je izgubio sina Sabahudina.
"Svugdje sam tražio, ali njega nema. Istjerali su nas iz Kozarca, ali on je odlučio da ostane. Danas se osjećamo jako loše", kazao je Adžemović.
Jusuf Bešić, također iz Kozarca, izgubio je sina Aliju koji je poginuo na Kotlovači.
"Nismo našli ni kosti ni kosu. Ne znam gdje je. Ako ga ne nađemo ovdje, gubim svaku nadu. I ja sam bio u logoru Keratermu i Trnopolju. Tukli su nas i ubijali. Bilo je nemoguće", kazao je.
Njegova supruga Subha dodaje da je odmah došla na lokalitet Tomašice da vidi da li joj je tu sin.
"Želja mi je samo da ga nađem dok sam živa. Nemam nikog osim njega. Čak i njegovu socijalnu pomoć primam. Mrtav je, ali i danas mi pomaže da živim", naglasila je.
Na lokalitetu Tomašica, u okolini Prijedora u Bosni i Hercegovini, ove godine je otkrivena masovna grobnica s velikim brojem žrtava.
Procjene govore da je to jedna od najvećih masovnih grobnica na tom području otkrivenih u posljednjih 10 godina.
Bila je skrivena vještačkim nasipima zemlje od nekoliko metara. Prema prikupljenim dokazima u njoj su tijela žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s područja Prijedora i okoline, koje su u ljeto 1992. godine ubile snage Vojske Republike Srpske (VRS).
Iz primarne masovne grobnice do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 426 žrtava, od toga 247 kompletnih tijela.
Nakon ekshumacije, posmrtni ostaci žrtava prevoze se u Centar za obdukciju i identifikaciju Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje se izvršava sudskomedicinska i kriminalističko-tehnička obrada, odnosno uzeti koštani uzorci da bi se DNK analizom utvrdio identitet ekshumiranih žrtava.
Ekshumacijom po naredbi Suda BiH rukovodi Tužilaštvo BiH.
Na području Prijedora dosad je pronađeno više od 440 grobnica, od toga više od 90 masovnih.
Istraživačko-dokumentacijski centar (IDC) navodi da je od 1991. do 1995. ubijeno ili nestalo oko 3.500 građana Prijedora, uglavnom Bošnjaka i Hrvata.
Osuđeni ratni zločinci zbog nedjela na području Prijedora su Milomir Stakić (40 godina), Radoslav Brđanin (32), Zoran Žigić (25), Mlađo Radić (20), Duško Tadić (20), Duško Sikirica (15), Drago Radaković (20), Draško Krndija (20 ), Željko Bulatović (14 ), Siniša Teodorović (12), Radoslav Knežević (10) i Zoran Gajić (10 godina).
Spisak nije kompletan. Trenutno se Dragomiru Soldatu, Velimiru Đuriću i Zoranu Babiću za zločine počinjene u Prijedoru sudi u Sudu Bosne i Hercegovine.
