Bivši logoraši obišli mostarski Heliodrom: Zabranjen im ulazak na mjesto stradanja
Dočekali su ih zaključana kapija i policijska partola kod ulaska, što nije spriječilo bivše logoraše da cvijeće polože ispred kapije i odaju počast svim stradalim logorašima u ovom i ostalim logorima tzv. "Hrvatske Republike Herceg-Bosne".
Predsjednik udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarović vidno je razočaran onemogućavanjem ulaska u kompleks bivšeg logora jer, kako naglašava, ovo je važan dan koji je mnogima kao drugi rođendan i treba ga obilježavati.
"Veliki broj logoraša je na današnji dan dočekao slobodu i svi smo doživjeli to kao novo rođenje, to je drugi rođendan svih bespravno zatvorenih i mučenih ljudi", kazao je Hajdarević.
Naglašava kako se tog vremena trebamo sjećati. Tada su proživjeli strahote za koje ne žele da se ikome ponove.
"Bio sam u pet logora, a ovdje najduže. U toj zgradi vršena su premlaćivanja i mučenja. Željeli smo tu položiti cvijeće, ali nam nije dozvolila država. Zaposlenici Fakulteta prirodno-matematičkih znanosti nam to nisu dozvolili kako zgrada nije upotrebljiva. Sramotan čin jedne obrazovne institucije koja bi trebala obrazovati ljude da budu dobri", kazao je Hajdarević.
Poručuje da će svake godine 19. marta ovdje polagati cvijeće a možda i kod još nekih logora u Hercegovine. Poziva Udrugu hrvatskih logoraša da zajedno posjećuju sva mjesta stradanja u Hercegovini kako se više nikada nikome ne bi takvo što dogodilo. Bivši logoraš Heliodroma u Mostaru Edin Batlak podsjeća da je u tom logoru završilo 10.000 mostaraca.
"Na današnji dan sam izašao i to je drugi moj rođendan. Žao nam je što nismo mogli do zgrade centralnog zatvora. Neposredno pred naš dolazak je zatvorena kapija. To govori o onima koji baštine politiku tzv. Herceg-Bosne koja nas je držala zatočene ovdje", rekao je Batlak.
Predsjednik Udruženja logoraša Stolac Amer Đulić ističe kao je u logoru na Heliodromu proveo zadnjih 98 dana boravka po logorima i stekao punoljetstvo.
"Bio je specifičan po mnogim stvarima. Nisu imali hrane. Vodili su na radove po 90 ljudi, od toga bi 10 ili 15 poginulo, po 10 ili 15 bi pobjeglo, jedan broj ranjen. Logor dobro pamtim 27 godina od zatvaranja. Pitam se šta sam bio kriv sa 17 godina”, kaže Đulić prisjećajući se patnje koju je preživio.
Ističe kako je sve to utjecalo na njegovo zdravlje.
Mogi i danas trpe posljedice svega toga, ali se bore i žele obilježavati takve događaje s ciljem da se nikada više nikome ne ponove.
Kroz Heliodorom je od početka do kraja rata prošlo oko 10.000 logoraša, koji su boravili u okrutnim uslovima.
