Bivši ministar DDR-a Markus Meckel: Srušili smo Berlinski zid, ali zidovi u glavama ostaju
Kao što i samo ime diskusije i izložbe govori, govorilo se o zidovima i onome što ostaje iza njih. Pričalo se o onom opipljivom berlinskom koji je srušen, ali i onim imaginarnim, koji se na ovim prostorima u glavama stanovnika grade još od kraja osamdesetih. I na sve to, jedno isto pitanje, šta je zapravo ostalo? Kakve zidove gradimo, kakve smo srušili i u kakvom sistemu živimo sada?
Ove godine obilježeno je 30 godina od pada Berlinskog zida, jedne od značajnijih prekretnica u historiji svijeta. Ovaj događaj značio je početak neke nove Evrope. Meckel je jedan od onih koji su prisustvovali rušenju Berlinskog zida te je prisutnima na večerašnjoj diskusiji pričao o svojim stavovima i činjenici da je bilo stvari kojima se trebalo i moralo usprotiviti.
Meckel govori o sedamdesetim i vremenu kada je imao samo 18, te o svojoj odluci da se okrene politici. Pridružuje se opoziciji u DDR-u i nastavlja aktivno djelovati.
Diskusija se nastavlja, raspliće se tema o socijalizmu. Situaciju u Njemačkoj usporedili su sa situacijom u Jugoslaviji, dolazeći tako do zaključka da je moguće da jedan sistem postoji na više mjesta, ali kako ne mora svuda isto funkcionisati.
"Bojim se da su mnoge stvari koje su ovdje postignute za vrijeme socijalizma još uvijek nedosanjani san. Evo, danas kada pitate stanovnika Njemačke da li je bolje živio 1989. ili danas, mnogi Nijemci će vam reći da je danas puno bolje. Nažalost, isti odgovor nećete dobiti u Bosni i Hercegovini. Na pitanje 'Da li bolje živite pod Dodikom, Čovićem i Izetbegovićem nego što ste živjeli pod Antom Markovićem?' dobit ćete drugačiji odgovor", rekao je Mujkić.
O socijalizmu je govorio i Turčalo, stavljajući akcenat na to da on sam nije savremenik socijalizma, već da je to sistem o kojem su mu samo pričali.
"Nisam nostalgičan za nečim što nikada nisam upoznao ni osjetio. Mislim da ni ovi stariji nisu nostalgični za tim nekadašnjim sistemom, već za činjenicom da su tada bili mladi, pa je se sada prisjećaju. Gdje smo mi danas? Zašto nam se nekad čini da se nismo makli iz doba socijalizma? Tranzicija kroz koju smo prošli je izgradila nekolicinu zidova koji nam nisu vidljivi, ali ih možemo osjetiti kroz priču i ponašanje", kaže Turčalo.
Spominje svoj rad s mladima, kazavši da je njihov najčešći odgovor na "Kako se osjećate povodom budućnosti u BiH?" ustvari neizvjesnost.
"Ne znaju kako će izgledati njihova budućnost. Razmišljaju o prekidanju s društvom i samoizolaciji ili o prekidanju s državom i odlaskom van njenih granica. Vrlo često kad razgovaram s njima čujem da su nostalgični za vremenom u kojem se nisu ni rodili. Zašto? Jer su im roditelji govorili o tome. Govorili su im o tome kako su oni živjeli u predvidljivom društvu u kojem se znalo šta je to regulatorni okvir u kojem se živi. Mladi sada nemaju taj regulatorni okvir, moraju sami da se snalaze u sistemu u kojem se pravila kroje ne da bi vladali zakoni, već da bi vladali ljudi", kazao je Turčalo.
Dodaje i kako roditelji koji su odrasli u doba Jugoslavije nerijetko pričaju svojoj djeci "bajke" u kojima se djeca nesvjesno pronalaze i u koje bježe iz stvarnosti i sadašnjice u kojima se ne snalaze. Tu smo zastali, kaže, još smo u tranziciji iz koje ćemo moći izaći kad iz nje izađemo prije svega u svojoj glavi.
"Rušenje Berlinskog zida treba biti trajna opomena, ne neki događaj koji ćemo slaviti, nego stalna opomena na obećanje slobode koje još nije ispunjeno i nad kojim moramo bdjeti, inače je ta revolucija uzalud", kaže Mujkić.
Meckel se nadovezuje kazavši kako je mišljenja da su Nijemci narod koji sebe najmanje poznaje.
"Svi mi pričamo drugačiju historiju o našoj državi. Sada ovdje vidim da i vi imate isti problem, dakle imamo nešto zajedničko ovdje. To je nešto što se treba tematizirati. Bez dijeljenja iskustava se prošlost ne može pretvoriti u prošlost. Postoji priča da je nekoliko ljudi bilo dovoljno inteligentno da pokrenu pobunu sa tek nekoliko znakova s kojima su izašli na ulice. Zatim su otvoreni zidovi i ujedinjena su dva naroda", kaže Meckel.
Dodaje kako njegova verzija priče nije ista, ističe da je moralo biti ljudi koji su htjeli pregovarati, moralo je sve to biti komplikovanije nego samo reći "Bili smo na ulicama".
"Mase su otvorile zid i to je bio događaj zbog kojeg svijet kliče i plače. Mi smo i situaciju u drugim državama posmatrali sa čuđenjem i smatram da bez Mađarske, Poljske, Slovačke ne bismo ni mogli slaviti 9. novembar. Mislim da se svi glavni akteri tog vremena moraju okupiti sada, dok su još živi, iako su danas članovi različitih stranaka i kako bi to činilo jasan spektar diskusija koje danas vodimo", rekao je Meckel.
U diskusiji koji se vodio dva sata istaknuta je percepcija zidova i granica, fizičkih i figurativnih u vrijeme njihovog postojanja, fokusirajući se uz to na prevazilaženje istih. Moderatorica Maja Gasal - Vražalica zatim je zaključila prvi dio diskusije i najavila drugi koji će uskoro biti održan.
