Bizarna situacija na prijelazima u Doljanima i Aržanu: Umjesto za pet minuta do škole za sat vremena
Jedini otvoreni granični prijelaz između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, otkako je krenula pandemija koronavirusa, je onaj u Doljanima. Svi drugi su zatvoreni, uključujući i Gabela Polje, koji je s obzirom na dnevne migracije lokalnog stanovništva s obje strane granice bio najfrekventniji.
GP Gabela polje, prema sporazumu RH i BiH, malogranični je prijelaz za lokalno stanovništvo, ali se svako pola godine prekategorizira za međunarodni putnički promet, čime se rasterećuje prijelaz u Doljanima. I tako to funkcionira već sedam godina. Nažalost, sada je korona kriza sve usporila.
I dok roditelji i nastavnici širom Hrvatske muku muče kako zaštiti djecu u školama od virusa, roditelje osnovaca i srednjoškolaca s hercegovačke strane granice uz to more i brige kako će im djeca preći granicu i doći u školu u Metković.
Naime, s obzirom na to da je u funkciji jedan jedini međunarodni granični prijelaz realno je očekivati gužve i izvan turističke sezone, pa će djeca, ako žele stići na vrijeme, morati i sat vremena ranije polaziti u školu.
Ovog ljeta se za prelazak čekalo u kolonama, a najviše se ljute lokalni stanovnici koji žive uz granicu koji, umjesto pedesetak metara, za odlazak u Metković moraju prevaliti dvadeset kilometara i još čekati u koloni po sat vremena.
Zato se svako snalazi kako zna, a otvaranje graničnog prijelaza Gabela Polje riješilo bi brojne probleme, Doljane rasteretilo gužve te lokalnom stanovništvu omogućilo brži prelazak granice u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Ljudi uz granicu su ogorčeni na ponašanje dviju država.
Još ljetos je organizirana online peticija kojom se tražilo da se lokalnom stanovništvu omogući lakši prelazak državne granice, bez obaveza samoizolacije i ikakvih ograničenja.
Istina, potpisnici su se izborili da lokalno stanovništvo ne mora u dvosedmični karantin, ali malogranični prijelazi su i dalje ostali zatvoreni i takvi dočekuju početak nove školske godine.
Roditelji kažu da nadležne institucije obiju država nije briga za njih i njihovu djecu koja će do škole putovati kilometrima, umjesto da im se dopusti prelazak granice u Gabela Polju, od kojega je škola udaljena doslovno pet minuta. Preko Doljana bi tako trebali ići i školski autobusi, što će dodatno opteretiti taj međunarodni granični prijelaz.
"Jedna odluka i Gabela polje bi se moglo otvoriti. Ma, ne moraju se predstavnici Hrvatske i BiH ni sastajati. Sve se može riješiti telefonski", govore ogorčeni stanovnici u granicu, kojima je korona okrenula život naopako.
Iako je sve glasnije negodovanje na terenu, granični prijelaz Gabela Polje ipak će za otvaranje morati pričekati sastanak Mješovitog državnog povjerenstva za granice, koje bi trebalo donijeti odluku o njegovom otvaranju.
Međutim, to povjerenstvo se nije sastalo nijednom za početka epidemije, pa granični prijelaz Gabela Polje i dalje ostaje zatvoren.
Slično je i u Vrgorcu, gdje su otvoreni prijelazi Orh i Crveni Grm, dok je Podprolog zatvoren pa lokalno stanovništvo mora kružiti petnaestak kilometara da bi ušlo u Hrvatsku. Sam prelazak granice olakšan im je jer je dovoljno pokazati ličnu iskaznicu. Naime, i BiH je državljane Hrvatske izuzela od obveze posjedovanja putovnice i negativnog PCR testa na Covid-19.
U blizini granice između Hrvatske i BiH u Aržanu, također uzbuna. Na noge su se digli mještani Vinice, susjednog pograničnog mjesta s hercegovačke strane granice, i jednosatnim mirnim protestom na samom prijelazu ukazali javnosti na svoj veliki problem. A problem je u tome što je s hrvatske strane zatvoren malogranični prijelaz zbog pandemije, i to već punih pet mjeseci. A našim sunarodnjacima iz Vinice sve skupa čini život daleko težim.
"Ovo je više nepodnošljivo!" rekao je za Slobodnu Dalmaciju Ivan Ćalić iz Vinice, koji se javio mobitelom s druge strane granice, jer hrvatska granična policija nije dozvoljavala nikome prelaz granice.
"Naša djeca idu u školu u Aržanu, prodavnica nam je u Aržanu, neki naši mještani se ukopavaju u Studencima, kada idemo ljekaru opet moramo ići na Prisiku, znači tridesetak kilometara okolo. Struja nam dolazi iz Hrvatske i plaćamo je Hrvatskoj, banka nam je tu nadomak ruke u Hrvatskoj, a ne možemo do nje. Naši mještani koji dolaze iz Splita u rodnu kuću u Vinicu kao da idu u Zagreb", kaže Ćalić.
