"Vanredno stanje"
160

Bogićević poziciju gradonačelnika shvata kao "radnu obavezu": Sarajevo mi ništa nije dužno

I. Č.
Foto: M. O./Klix.ba
Foto: M. O./Klix.ba
Bogić Bogićević, nekadašnji član Predsjedništva SFR Jugoslavije i kandidat za gradonačelnika Grada Sarajeva, gostovao je u emisiji "Face to Face" kod Senada Hadžifejzovića, poručivši da mu Sarajevo ništa nije dužno.
"Prijedlog SDP-a sam primio kao priznanje i kao povjerenje. Poslije svih rasprava i argumenata protiv, ovoga puta sam prihvatio poziv okarakterisavši ga, malo u šali, malo u zbilji, kao radnu obavezu. Kad smo iscrpili sve argumente, došli smo do zaključka da je ovo jedno vanredno stanje ili stanje prirodne nesreće. U vanrednom stanju nema rasprave, nema hoćeš ili nećeš. Ideš tamo gdje treba. Zato sam to nazvao kao radnu obavezu", kazao je Bogićević.

Bogićević je poručio da u Sarajevu živi 50 godina i da mu taj grad ništa nije dužan.

"U ovom gradu sam proveo najteže dane. To je najmanje što sam mogao učiniti – da podijelim sudbinu sa svojim sugrađanima. Iz ovog grada sam dva puta predstavljao Jugoslaviju. Prvo kao predsjednik omladine, a kasnije kao član Predsjedništva SFR Jugoslavije", rekao je Bogićević, dodavši da nema zasluga i da čovjek može biti jedino zaslužan da poslije teškog rada ode na godišnji odmor.

Napominje da Sarajevo nije u poziciji kao što su to Tuzla, Zenica ili Banja Luka ako se uzmu u obzir nadležnosti Kantona Sarajevo i općina u Sarajevu.

"Nema zaslužio, ili znaš ili ne znaš raditi. Ili si sposoban, ili samo podoban. Ili ćeš dati rezultat napornim radom, ili nema rezultata", kazao je Bogićević.

Napominje kako bi više volio da se nude rješenja za sadašnjost jer "živimo danas i ovdje", ali i kako ne smijemo zaboraviti prošlost i kako niko nema pravo da savjetuje amnestiju ratnih zločinaca.

"Ukoliko budem izabran, znam da su još uvijek zauzete pozicije, da su popunjena mjesta nacionalnih zaštitnika. Ako bih našao neki prostor da se angažujem na zaštitu čovjeka, bit ću radostan", rekao je Bogićević, navodeći da u današnjem vremenu često sloboda za jednu naciju znači negiranje i neslobodu drugih nacija.

Navodi kako će prije ili kasnije, za vrijeme naših života ili poslije njih, istina izbiti na vidjelo.

"Slobodan Milošević je imao takvu moć kao niko do sada, od Austrije do Albanije. Bio je najveći majstor za jednokratnu upotrebu ljudi. Najviše je manipulisao javnošću. Imao je moć da okupi dva miliona ljudi u Ušću. Imao je moć da je počeo ubijati one koji su ga doveli na vlast, od Ivana Stambolića do novinara... Kad je dobio generalštab otpustio je za jedan dan 80 pukovnika i generala. Onda je rastjerao Kadijevića i ostale, ali je ostala moć. Sve je Milošević dobio na dlanu", prisjetio se.

Dodaje da je naposljetku potpisao kapitulaciju u Kumanovu.

"Da li se ikada ljudi koji nastavljaju taj put nacionalističko-šovinističkog siledžijstva zapitaju kako će završiti, kad je on pored tolike moći tako završio, kad je Srbija njegovoj suprugi zabranila ulazak u Srbiju", rekao je Bogićević.

On je dodao da je Bosna i Hercegovina država i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata, te da ne može ovdje biti većina ili manjina, bez obzira na broj.

"Hrvati nisu manjinski narod, oni su najmalobrojniji narod. Najviše odlaze iz Livna i Tomislavgrada. Da ne bismo samo etiketirali ljude i govorili neprovjerene informacije, sjeda se za sto... BiH treba imati jedan strateški dokument koji ćemo slijediti. Nama hitno treba, naše pameti, bh. odgovor na savremene izazove, na savremena pitanja. Da se stavi na papir, olakšali bi sebi", rekao je Bogićević.