Boriša Falatar: Moja kandidatura je smio poduhvat da nam svima omogućim bolju budućnost
Šta vas je ponukalo da napustite život koji ste imali u inozemstvu i s porodicom dođete u Bosnu i Hercegovinu, zemlju iz koje većina želi otići? Je li u pitanju želja za avanturom ili toliko vjerujete u sebe i pobjedu na izborima?
Dugo sam živio vani, ali sam uvijek bio blizu BiH. Skoro 15 godina sam bio jedini stalni zaposlenik UNESCO-a u BiH, često sam imao osjećaj da predstavljam BiH i da kroz mene gledaju stanje u zemlji. Dugo sam bio razočaran tim stanjem. Prije dvije godine sam uzeo akademsku pauzu tokom koje sam imao vremena da sagledam situaciju u kojoj se zemlja nalazi. Investitori nas zaobilaze i mi ne radimo ništa da to spriječimo, regija se mijenja i umjesto da gradimo bolje odnose mi se ponašamo kao jedan subjekt. Nekoliko mjeseci sam putovao po zemlji i to me ponukalo da uđem u politiku. Vidio sam da svaka promašena prilika na vanjskopolitičkom nivou dovodi do konkretnih ličnih tragedija. Moja kandidatura je spoj analize historijskog momenta u kojem se nalazimo i činjenice da ima toliko ljudi koji proživaljavaju ličnu tragediju. Ponukao me taj osjećaj odgovornosti. Ovo je veliki rizik i na profesionalnom i na ličnom planu, ne gledam to kao avanturu nego kao smio poduhvat da svima nama omogućim bolju budućnost. Vjerujem u svoje znanje i svoje sposobnosti i vjerujem da mogu voditi vanjsku politiku ove zemlje bolje nego sadašnji političari.
BiH nema zakon o vanjskim poslovima. Svjedoci smo da je u posljednje vrijeme sve manje vanjske politike države BiH, a sve više vanjske politike Hrvata, Srba i Bošnjaka. Kako ocjenjujete takvo stanje?
Naše diplomate se malo cijene i ugled naše zemlje u svijetu se srozao. Do prije 10 godina smo imali nevjerovatan moralni kapital jer je međunarodna zajednica znala da nam nešto duguje. Taj kapital se tokom posljednjih godina izgubio i mi smo na međunarodnom nivou postali beznačajna zemlja. U to sam se uvjerio skoro u Briselu, gdje za mnoge od naših članova Predsjedništva nisu ni čuli, za strateške interese niko ne zna. Ocjena vanjske politike je stvarno loša.
Šta će biti vaši prioriteti ako postanete član Predsjedništva BiH?
Prioritet broj jedan su strateški bilateralni odnosi. Vanjsku politku moramo voditi tako što ćemo iskoristiti naše najbolje resurse, a naše najveće bogatstvo je raznolikost. Cilj su nam strateški ekonomski odnosi sa svim zemljama svijeta, na ravnopravnom nivou. Uvjeren sam da uz mnogo znanja, truda i hrabrosti možemo uspostaviti ravopravne odnose i s Rusijom, i s Kinom, i s Turskom i s EU.
Drugi prioritet je Evropska unija, to je naša historija, sadašnjost i budućnost, mi tamo pripadamo historijski, kulturno i politički. Nemamo boljeg partnera. Mi ne tražimo dovoljno fondova od EU, a one koje imamo ne znamo iskoristiti. Moramo tražiti ubrzan pristup fondovima zajedno s drugim zemljama.
Treći prioritet je uspostavljanje mnogo funkcionalnijih odnosa s državama u regiji. Geopolitička situacija se mijenja, ali geografija se promijeniti neće, nama će uvijek na zapadu biti Hrvatska, a na istoku Srbija i Crna Gora. S njima dijelimo sve granice i oni su naši najvažniji investitori i trgovinski partneri i ne možemo si dopustiti da nemamo fantastične odnose. Na tom polju je prioritet uspostavljanje regionalne ekonomske zone u kojoj će sve bolje cirkulisati i u kojoj ćemo imati zajedničke projekte.
Od trenutka kada ste najavili kandidaturu, često ste govorili i o promjenama koje je potrebno napraviti u zdravstvu, industriji i drugim sektorima koji nisu u nadležnosti Predsjedništva BiH. Kako planirate riješiti te probleme?
Najčešće pričam o onome što konkretno možemo uraditi vođenjem vanjske politike. Pričam o problemima ljudi jer sam svjestan da vanjska politika može puno doprinijeti. Proces pristupanja EU rješava mnoge probleme zato što će nas primorati da donosimo bolje zakone i imamo bolje zdravstvo, obrazovanje i ostalo. Pričam o zdravstvu i školstvu, jer sam trenutno najistureniji član Naše stranke koja ima planove za te sfere, pričam o politikama koje mi kao stranka želimo sprovesti da poboljšamo život građana. Najlakše je reći to nije u mojoj nadležnosti, moramo proširiti okvir djelovanja. Svako od političara se treba pitati šta može učiniti, a ne šta ne treba učiniti.
Šta biste promijenili u sistemu obrazovanja u BiH?
Obrazovanje je jedna od najpametnijih stvari koje država može uraditi za svoju budućnost. Generalno stojimo dobro jer smo naslijedili sistem koji je bio puno funkcionalniji. Mi moramo spremati mlade za 21. vijek, ali, nažalost, mi učimo kako da se dijelimo, umjesto da raspravljamo o kvalitetu, uslovima, programu i nastavnicma, raspravljamo da li trebamo imati jelku u školi. Namjeravam se zalagati da BiH na međunarodnom planu dobije što više od UNESCO-a i EU da bi poboljšala sistem obrazovanja.
Šta će se desiti ukoliko izgubite na izborima, planirate li se vratiti u inozemstvo ili ćete ostati u BiH? Ukoliko je u planu druga opcija, šta planirate raditi?
Skoncentrisan sam na 7. oktobar i želim dati sve od sebe da napravimo što bolji rezultat da ne iznevjerim građane koji nam daju povjerenje. Ono što je sigurno je da ostajem u bh. politici. Postao sam član Predsjedništva Naše stranke i kroz stranku ćemo graditi bolju BiH.
Vaša kampanja, nastupi, videoklipovi i poruke se znatno razlikuju od kampanja drugih kandidata, radite li to spontano ili planski?
Program Naše stranke je vrlo dobro promišljen, nije spontan. Mi smo jedini koji smo počeli s terena, jer vjerujemo da se politika gradi od ljudi i da je cilj da odgovara na njihove zahtjeve i rješava njihove probleme. Ljudi žive teško, ali imaju nade, iz te nade i energije se rađaju poruke koje izgledaju spontano i optimistično, terenski. Taj pristup je pristup koji su drugi politčari počeli kopirati, što mi je u jednu ruku i drago.
Koga smatrate najvećim konkurentom u utrci za Predsjedništvo BiH?
Ni Željka Komšića ni Dragana Čovića ne smatram ozbiljnim protukandidatima pošto su nedostatkom rezultata pokazali da nisu zaslužili novi mandat. To su ljudi koji su obilježili našu prošlost, koji su od zemlje koja je bila na dobrom putu ka EU napravili zemlju koju su svi prestigli. Čovića i Komšića ne smatram kandidatima koji mogu ponuditi nešto bolje. Ako pogledate stranicu DF-a vidjet ćete da na njoj nema programa. To su ljudi koji ne baziraju svoju kampanju niti na rezultatima niti na viziji. Ja te ljude ne smatram protukandidatima. Moj glavni protukandidat je apatija. Borimo se za ljude koji u ovoj zemlji više ne vide budućnost, takvim želimo pomoći, to su ljudi koji godinama nemaju za koga glasati. Moj cilj je da motiviramo te ljude.
Kada ste posljednji put čekali u redu za pregled kod ljekara ili na određeni pregled ili analize u nekoj javnoj ustanovi?
Sin je prije nekoliko mjeseci imao visoku temperaturu i pet sati smo čekali da dobijemo nalaze. Znam koliki je to problem. Mi smo prije mjesec dana bili u Kraljevoj Sutjesci i jedna gospođa s kojom smo tada pričali kasnije je imala moždani udar i preminula je jer su joj rekli da Hitna pomoć ne dolazi u njeno selo. Ne možemo si dopustiti da našim građanima ne spašavamo živote. Nije toliko loše ako se malo duže čeka u redu za pregled, ali neke stvari su neprihvatljive.
Koliko novca mjesečno trošite na životne namirnice?
Svaka 3-4 dana svratim u lokalnu prodavnicu i potrošim između 40 i 50 KM. Puno vremena provodim na terenu pa to nije realan iznos, ali vam mogu reći koliko koštaju hamburgeri i ćevapi širom BiH. Posljednje vrijeme više živim terenski pa se i više hranim po restoranima.
