Bosanka u holandskoj politici: Holandija će preživjeti Wildersa, a Bosni treba liberalizma
Za sve je kriva ljubav. Nermina je u Holandiji završila zbog sadašnjeg supruga Ronija koji je bio EU posmatrač u našoj zemlji.
"On je već bio član D66, tako da se aktivizam u politici podrazumijevao. Holandija je za mene bila politički ideal: zemlja gdje se nije gledalo na vjeru i nacionalnost, gdje je svako ko je htio nešto postići to i mogao svojim radom, gdje su tolerancija, individualna sloboda, jednakost, uključenost... bile ključne vrijednosti društva. Poslije 2001. godine politička situacija se počela mijenjati. Populista Pim Fortuijn je označio strance, pogotovo Marokance, kao veliki problem u zemlji zbog kriminala i nedostatka integracije. Njegova politika me plašila, tu se nije radilo o rješenjima za probleme koji djelom jesu bili stvarni, nego o identitetu. Podsjećalo me to na put kojim je bivša Jugoslavija prošla i odlučila sam se aktivirati. D66 je u mojim očima bila jedina stranka koja se nije kretala tim stranputicama, čak ni po cijenu gubljenja mandata. Učlanila sam se i ubrzo postala sekretarka partije u Zeistu, mjestu gdje smo tada živjeli", govori nam o svojim počecima rođena Travničanka.
Brzo je napredovala, postala izabrana vijećnica, kasnije i nominirana za najbolju u Holandiji.
"Vijećnica sam postala izborima 2010. godine u Veenendalu, gradiću u koji smo se u međuvremenu preselili. Skupa s još nekoliko istomišljenika ponovo smo osnovali organizaciju D66 u toj sredini, jer od 2004. nije postojala. Bila sam predsjednica stranke u općinskom vijeću i svake godine sam birana za najbolju vijećnicu Veenendaala. Kad se početkom 2014. godine otvorio izbor za najboljeg vijećnika u cijeloj državi neko me nominirao. To je svakako bila velika čast, pogotovo kad sam završila u polufinalu", priča nam Nermina Kundić o svojim političkim putevima.
2001. godina je bila prekretnica
Holandija danas nije onakva kakva je bila kad je Kundić došla iz Bosne, za to kaže: "Situacija se od 2001. s Fortuijnom do danas s Wildersom dosta pogoršala. Nemojte me pogrešno shvatiti, situacija je u poređenju s Bosnom još uvijek odlična. U sadašnjim predviđanjima Wilders bi mogao dobiti šestinu glasova. Ali i dosta umjerenih stranaka se kreće dalje na putu nacionalizma. Ne samo desnica, nego i ljevica. Populizam je postao glavni način osvajanja glasova, dok nijedna od tih stranaka ne dolazi s realnim rješenjima za probleme kojih je sve više. Stranke koje su više u sredini političkog spektra i koje se zalažu za toleranciju i inkluzivnost su dosta izgubile, ali vidimo i da se neke vraćaju. Većina Holanđana zna da je ova zemlja zavisna od ostatka Evrope i svijeta i ne žele izgubiti svoje slobode i prosperitet".
Nije lako biti stranac iz Travnika i nositi ime Nermina Kundić u zemlji gdje najjači politički slogani znaju biti "Stop islamu" i gdje Wilders za sobom okreće dobar dio biračkog tijela.
"To mi teško pada i daje mi dodatnu motivaciju da se borim protiv. Ne zato što se radi o islamu, isto bi bilo kad bi se radilo o bilo kojoj drugoj vjeri, rasi ili naciji. Ja vidim ljude kao inidividue sa svojom vlastitom voljom. Svaka osoba je drugačija bilo kojoj grupi da pripada. U svakoj religiji se mogu naći dobre i loše stvari. Bitno je ono što ljudi rade, ne ono što vjeruju", pojašnjava nam svoje poglede Nermina Kundić.
Gdje je korijen Wildersu?
Za jedno slobodno društvo kakvo je holandsko zanimljivo je tražiti korijene takvih politika. Da li se nešto loše uradilo po pitanju odnosa prema strancima ili su uzroci negdje drugo.
"Ima raznih korijena. Na jednoj strani se i radi o tome da se dosta ljudi koji su porijeklom iz drugih zemalja nisu dovoljno integrirali u holandski način života. Dosta ih ne priča jezik, žive ovdje, ali su duhom još u zemlji odakle potječu. Slobode koje su holandska tradicija su u kontrastu s načinom života u tim zemljama i dosta autohtonih Holanđana se boji da se te vrijednosti ne izgube ako ih sve više stanovništva ne poštuje. Znajući da većinom to nije slučaj, mislim da je taj strah neosnovan, ali političari kao Wilders koji to stalno ponavljaju pojačavaju taj osjećaj. Pravi korijen je prema mom mišljenju rastuća razlika između onih koji imaju puno i onih koji to nemaju. Kriza od koje se trenutno oporavljamo je dosta ljudi koštala mnogo i strah od gubitka posla i prihoda čini da se ljudi više okrenu sebi", kaže Nermina.
Aktuelne su teorije da su globalizacija, digitalizacija i robotizacija djelomično ili isključivo odgovorne za rast nezadovoljstva jednog dijela stanovništva koje gubi svoje sigurne poslove i time korespondira rast populizma, šovinizma, nacionalizma pa i fašizma.
Globalizacija uzima cijenu
"Digitalizacija i globalizacija utječu većim dijelom na rastući strah. Digitalizacija, jer sve više živimo u svom balonu informacija. Ako samo dobijamo vijesti iz krugova gdje se krećemo, ne vidimo druge poglede na stvarnost. Vidimo samo potvrde onog što već mislimo i ako se nečeg plašimo to se samo pojačava. Globalizacija nam ne donosi samo probleme čitavog svijeta na naše ekrane, nego je i za dosta ljudi prijetnja za opstojnost njihovog posla. U tom smislu ne smijemo zaboraviti na tehnologiju. U društvu gdje sve više slabo plaćenih poslova obavljaju roboti, nije čudo da ljudi koji nemaju više obrazovanja to osjećaju kao prijetnju za svoju egzistenciju", objašnjava nam Kundić.
Nerminina stranka D66 od narednih izbora očekuje mnogo.
"D66 je progresivna liberalna stranka koja u tehnologiji, različitostima i globalizaciji vidi velike šanse za napredak. Ključ je u što boljem obrazovanju da bi ljudi mogli iskoristiti prilike koje se pružaju u tom napretku. Evropa i svijet su nam potrebni kao tržište, a i zbog toga što većinu problema ne možemo sami riješiti. Da li kad se radi o ekologiji i promjeni klime, o izbjeglicama – što ratnim, što ekonomskim ili klimatskim, o našem utjecaju na svjetskom tržištu, gdje Kina i Indija sve više određuju pravila i mnoštvu drugih pitanja. Evropske zemlje mogu samo zaraditi i zadržati prosperitet ako se ujedine i operiraju kao jedna. Vlade su za to da ulažu sredstva u ekonomski i ekološki razvoj, da garantuju da svi imamo jednake šanse za napredak i da pomogne onima koji nisu u stanju da se brinu za sebe", jednostavno definira političke ciljeve holandskih liberala.
Bez prognoza izbornih rezultata
Nije željela prognozirati rezultate izbora, D66 je previše progresivna stranka da bi bila vodeća, ali rastu od 2008. godine. Ovaj put im se predviđa treće mjesto prema anketama, ali Nermina kaže da je kampanja još u punom jeku te da treba pričekati izborni dan.
Jedna od važnih tema je i pitanje referenduma, a D66 je jedan od njegovih zagovornika.
"D66 je prije pedeset godina osnovana da bi se razbio tadašnji zatvoreni sistem koji je omogućavao da ljudi glasaju svake četiri godine, ali gdje nije bilo mjesta za značajniji utjecaj na političke odluke. Referendum je jedan od instrumenata koji bi to dijelom riješilo. Utjecaj građana se u međuvremenu dosta popravio i mi smo zagovornici korektivnog referenduma. To znači da bi narod mogao da se izjasni protiv neke konkretne odluke vlade i parlamenta", donosi nam holandski odgovor na sintagmu koja u našoj zemlji polarizira javnost.
Nismo mogli, a da se ne dotaknemo bh. zajednice u Holandiji, kako živi, koliko je brojna i koliko društveno angažovana.
"U Holandiji živi između 20 i 30 hiljada ljudi iz Bosne i Hercegovine. Prema službenim statistikama teško je odrediti tačan broj pošto je većina nas rođena u bivšoj Jugoslaviji i tako i ovdje registrovana. Mislimo da smo među najbolje integrisanim migrantskim grupama s najvišim nivoom obrazovanja. Bosanci i Hercegovci nisu baš organizovani kao posebna grupa, ali smo individualno aktivni u svim oblastima", kaže Nermina za naše ljude u Holandiji.
Ima Bosanaca koji glasaju za Wildersa
Došli smo i do izbornih preferencija naših ljudi.
"Većina ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine koje znam ovdje glasa za radničku stranku (PvdA), jedan manji dio za našu D66, ali ne znam da li je to reprezentativno za sve. Mislim da nas ima u raznim političkim opcijama pa i kod Wildersa", govori nam naša sagovrnica.
Za kraj razgovora smo ostavili paralele između političke situacije između prve i druge Nerminine domovine.
"Skoro je nemoguće porediti bh. političku situaciju s ovom u Holandiji. Bosanska politička historija i kultura su potpuno drugačije. Može se porediti ono što ja zovem politika straha i podjele. Dok politika djeli narod prema identitetu, vjeri, nacionalnosti, porijeklu, a i seksualnosti, skreće se pažnja sa stvari koje narod stvarno treba i koje bi politika trebalo da osigura. Jednakost, sigurnost, obrazovanje, posao i plaće, pouzdanu vladu i brigu za one koji ne mogu da rade. Bosni treba liberalna politika s popriličnom dozom solidarnosti. Prema mom mišljenju to je jedini način da naša zemlja prebrodi podjele i krene putem napretka", kazala je za kraj Nermina Kundić.
