Dan za ponos
164

Bosna i Hercegovina ima što mnoge države Evrope nemaju: Antifašizam ugrađen u svoje temelje

Piše: F. H.
Vojislav Kecmanović Đedo, pravoslavni sveštenik Novak Mastilović, Mehmed efendija Mujkić
Vojislav Kecmanović Đedo, pravoslavni sveštenik Novak Mastilović, Mehmed efendija Mujkić
Historija je rijetko kada crno-bijela, uvijek je prilično lako pronaći razne nijanse kada se tumače, ali dizanje narodnooslobodilačkog ustanka i izgradnja moderne državnosti Bosne i Hercegovine kroz otpor fašističkom okupatoru su trajno zapisane na "bijeloj" strani historije.

U vrijeme dok se političke opcije koje su u svojoj suštini baštine fašističke ideje sve više približavaju preuzimanju vlasti u Francuskoj (Marin le Pen), Njemačkoj (AfD), Bosna i Hercegovina mora sa više ponosa nego ikada prigrliti svoje antifašističko naslijeđe i stajati u odbrani vrijednosti slobode i pravde.

ZAVNOBiH je bio jedinstveni izraz volje naroda Bosne i Hercegovine da u vrijeme dok je Evropa bila još uvijek pod čeličnom okupacijom pod cijenu vlastitog života stane u zaštitu života svojih komšija. ZAVNOBiH nije bio samo skup komunista, ZAVNOBiH je bio istinski skup zemlje Bosne i Hercegovine gdje su rame uz rame stajali pop i hodža, hafiz i komunista, a sve je povezivao patriotizam vezan za tisućljetnu zemlju.

Osim toga ZAVNOBiH je održan i u trenutku dok su četnici vršili genocid nad Bošnjacima, a ustaše nad Srbima, Jevrejima i Romima. U ZAVNOBiH su okupljeni predstavnici jasno poslali poruku domaćim izdajnicima i zločincima da nisu isti i da su djela ono što razdvaja ljude i neljude.

Teško je dovoljno amplificirati značaj takvog skupa u Mrkonjić Gradu, ali jedna od činjenica je i da je mala Bosna i Hercegovina kao gorostas na krilima antifašizma postala članica antifašističke koalicije, možda i najznačajnije koalicije u historiji čovječanstva.

Poruka ZAVNOBiH je i hrabrost koju su pokazali tadašnji vijećnici probijajući se kroz okupiranu zemlju do mjesta zasjedanja. Poruka je i nada jer te 1943. godine još nije bilo izvjesno da će rat završiti u korist antifašista.

Upravo bi današnji bosanskohercegovački lideri trebali da pogledaju biografije vijećnika ZAVNOBiH, da se posvete proučavanju ovih godina, pa možda i sami pronađu dovoljno hrabrosti i inspiraciju da počnu državom upravljati u interesu njenog naroda, a ne uskogrudnim željama.

Utemeljenost Bosne i Hercegovine u antifašizmu, na kojem je uspostavljen i moderni međunarodni projekat kroz Ujedinjene nacije je čini tako dragom metom za sve one sile koje žale za 1945. godinom. Opstojnost Bosne i Hercegovine je trn u oku silama tame, kao što je bila i u toku agresije od 1992. do 1995. godine.

Stanovnici Bosne i Hercegovine, kao i njihovi preci 1940-ih moraju da budu svjesni da ih neće niko drugi osloboditi svakog zla koje ih zadesi, nego da oni sami moraju naći snagu, znanje, hrabrost da izgrade državu dostojnu svoje historije i svoga imena, a da ponos 25. novembra osjećaju svakog dana u godini.