Bratunac se prisjeća masovnog istrebljenja Bošnjaka: Kako su krvnici ubijali i tek rođenu djecu
Bratunac je devedesetih godina slovio za doseljeničko mjesto u kojem je u dva navrata, odnosno 1992. te 1995. godine izvršeno pogubljenje hiljadu, a zatim i više od 2.300 osoba.
Blizu 16,5 posto bošnjačke populacije je usmrćeno, a riječ je o više od 210 djece, odnosno osoba mlađih od 17 godina te iznad 285 žena, dok su preostali muškarci. Do danas je utvrđeno da je najmlađa žrtva beba starosti dva dana, a pogubljena je granatom u zaseoku Hrnčići.
"U našem muzeju genocida svi su vidjeli sliku Zakire Begić koja je pronađena u masovnoj grobnici Suha, u zagrljaju je držala svoje dvoje djece i bila je u devetom mjesecu trudnoće. To dijete nema ime i prezime, što pokazuje da su ubijali i nerođenu djecu. To je bila priprema za sve ono što su kao ubice s iskustvom radili 1995. godine", kazao je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac Elvir ef. Hodžić.
On navodi da su u Bratuncu ubijane kompletne porodice, koje su predstavljale doseljenike, posebno u zaseocima Podčauš i Selište.
"Bratunac je pogranično mjesto, a mi i danas tragamo za jednim kompletnim sportskim klubom koji je bio na pripremama u Herceg Novom. Pouzdano se zna da su usmjeravani sa jednog na drugi granični prijelaz. Također, pouzdano se zna da su ušli na Ljubovijskom mostu u Bratncu, nakon čega im se gubi svaki trag. Na mostu je bila selekcija, a svi oni koji su nosili bošnjačko, albansko ili hrvatsko ime su bili predmetom skidanja sa prijevoza. Ispod ili oko mosta smo pronašli četiri ili pet masovnih grobnica sa ljudima koje ne možemo vezati za Bratunac", navodi ef. Hodžić.
Na prostoru Bratunca do danas je pronađeno više od 450 masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima pogubljenih, a ukop u Memorijalnom centru Veljaci je počeo 2006. godine kada je obavljena prva dženaza.
Na mezarju u okviru memorijalnog centra formirano je 601 ukopno mjesto. Do danas je sahranjeno 310 osoba, određeni broj njih se po odluci porodica nalazi na drugim mezarjima, a prema procjeni još uvijek se traga za okvirno 200 osoba.
Prije 23 godine utemeljeni su Dani sjećanja na genocid počinjen u Podrinju, a koji se realiziraju u Bratuncu. U okviru ovog obilježavanja vrši se i kolektivni ukop pronađenih i identificiranih žrtava, a ove godine će svoj vječni smiraj pronaći šest osoba. Koletivna dženaza njima će biti obavljena danas.
"Obilježavanje Dana genocida je počelo 3. maja, a raspored aktivnosti je do 29. maja ove godine. Na 24 lokacije će biti provedene aktivnosti, a posjetit ćemo sedam masovnih grobnica. Centralni događaj je 12. maja, odnosno kolektivna dženaza. Zbog otežanog procesa identifikacije te nezadovoljstva porodica bilo je godina kada smo imali samo vjerske obrede bez dženaza, ali sada imamo spremno šest tijela", kaže Admir ef. Velić, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u Bratuncu i predsjednik Organizacionog odbora ovogodišnjih Dana sjećanja.
Svoj vječni smiraj danas će u Veljacima pronaći Alija (Ramo) Hodžić, rođen 1963. godine, zatim Amira (Adil) Paraganlija, rođena 1985. godine, Sabaheta (Šukrija) Hasanović, rođena 1952. godine, Safija (Rahmo) Paraganlija, rođena 1961. godine, Rukija (Selim) Paraganlija, rođena 1925. godine te Šaćir (Šahin) Muminović, rođen 1952. godine.
"Mi ovdje pričamo o ljudima nad kojima je sistematski planirano istrebljenje. Obilježavanja vršimo kako nas ne bi uspavali te kako ne bi doživjeli sudbinu koja je Bošnjake zadesila 1992. kao probu, a nakon toga 1995. kao konačno rješenje. Ove godine će biti ukopana Amira Paraganlija, kao najmlađa žrtva, ona je pronađena u masovnoj grobnici u selu Joševo sa svojim majkom", ističe ef. Hodžić.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Bratuncu je živjelo 70 posto Bošnjaka, a nakon ove općine pogubljenja nesrpskog stanovništva su se vršila i u Zvorniku, Vlasenici te u konačnici Srebrenici gdje je presuđen genocid.
Danas, 28 godina kasnije, Bošnjaci u Bratuncu, tačnije oni koji su preživjeli istrebljenja, na ulicama ove općine susreću zločince koji nisu odgovarali za svoja zlodjela.
"U Bratuncu je svakodnevnica da žrtva sreće svoga katila. Mi posebno nismo zadovoljni sa načinom rada Tužilaštva u Bijeljini u kojem procese ne postavljaju na pravi način, tačnije optužnicu postavljaju na 'klimavim nogama', a ljudi za koje postoje svjedoci bivaju na kraju osuđeni za nekakvu paljevinu. Iz ovog tužilaštva još nemamo adekvatno presuđenog zločinca kojeg srećemo po našim podrinjskim gradovima", ukazuje ef. Hodžić.
Veliko je pitanje da li će i kada biti pronađene sve žrtve rata, a preživjeli Bošnjaci navode da rijeka Drina predstavlja najveću masovnu grobnicu, koja krije istinu o višegodišnjem krvavom pohodu koji je zgrozio cijeli svijet.
