Burzić: Dosadašnja primjena Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine u FBiH neefikasna

Kako ocjenjujete dosadašnju primjenu Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine u FBiH?

Kako kapital stečen organizovanim kriminalom i vršenjem drugih oblika kriminala služi kao finansijski temelj za dalje vršenje pojedinih oblika kriminala, te kao sredstvo uticaja u privrednim tokovima i sredstvo kontrole političkog odlučivanja posredstvom pranja novca i korupcije, to se opasnosti finansijske snage i izvršioca krivičnih djela manifestuju u korupciji kojom izvršioci na nenasilan način „kupuju“ državne funkcionere i službenike, političke lidere ili medije, što kriminal čini još opasnijim jer je teže uočljiv i teže je dokaziv. Pored toga izvršioci krivičnih djela nastoje da kriminalom stečeni kapital isti što prije usmjere u legalne tokove, jer ga tako pokušavaju učiniti nevidljivim. Ciljevi postupanja tužilaštva uz primjenu Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine u FBiH se jedino mogu osujetiti oduzimanjem imovine proistekle iz krivičnog djela, a što se kao mjera propisuje krivičnim i posebnim zakonima. Obzirom da je opšta krivičnopravna mjera oduzimanja imovinske koristi odgovor države na pomenute probleme, dosadašnja primjena Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine u FBiH je bila neefikasna, jer je počinalac imao dovoljno vremena da otuđi imovinu, također dosadašnja primjena pokazuje sporost postupka, a iz razloga što oduzimanju imovine prethodi dugotrajan postupak i što se takve odredbe vežu za pravosnažne sudske odluke.

Koliko je jedan ovakav zakon uspio olakšati rad tužilaštava i povećati efikasnost u postupanju tužilaštava, pogotovo sa aspekta privremenog blokiranja imovine za koju se sumnja da je stečena na nezakonit način?

U krivičnom zakonodavstvu FBiH, te donošenjem Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine u FBiH stvoreni su temeljni pravni okviri za oduzimanje imovinske koristi nastale krivičnim djelom. Prema vežećim zakonskim propisima, tužilac je u toku cijelog postupka dužan da prikuplja dokaze i istražuje aktivnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Osim toga, sud i po službenoj dužnosti u toku postupka utvrđuje imovinu stečenu krivičnim djelom, te može po slobodnoj procjeni dokaza utvrditi visinu imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom ako bi njeno utvrđivanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama ili znatnim odugovlačenjem postupka. Smatramo da od stupanja na snagu Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom to jest od 11.09.2014. godine primjena zakona nije došla do izražaja, te je primjena zakona samo djelimično olakšala rad tužilaštva i djelimično povećala efikasnost u postupanju tužilaštva. Inače postojeće zakonodavstvo oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom unutar zakonodavstva u BiH je riješeno nejednako (fragmentirano), nesistematično i na nefikasan način. Dosljednja primjena odredbe prema kojoj niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom opravdava uvođenje zakonskih rješenja kojima se omogućava oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i onda kada nije bilo mogućnosti za vođenje krivičnog postupka i za donošenje sudske odluke kojom je utvrđeno da je krivično djelo učinjeno i da je njime pribavljena imovinska korist. Postojanje dilema u pogledu da li se radi o proširenom oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, šta se smatra odvojenim postupkom, uz inicijativu tužioca koji treba pružiti dokaze koji ukazuju na sumnju da se radi o koristi koja je stečena izvršenjem krivičnih djela predstavljaju teškoće u radu tužilaštva, a posebno činjenica da je neophodno utvrditi imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom, opseg i sadržaj, primjenom bruto načela kao i identifikaciju odnosno detektiranje i ulaženje u trag imovinskoj koristi ostvarenoj krivičnim djelom pri čemu prikrivanje nezakonitog porijekla imovine predstavlja najčešću prepreku uspješnoj identifikaciji imovinske koristi ostvarene krivičnim djelom.

Jedna od novina ovog Zakona jeste mogućnost uključivanja niza institucija koje bi trebale biti podrška tužilaštvu u provođenju finansijskih istraga poput Poreske uprave ili Agencije za bankarstvo, te kako ocjenjujete dosadašnju saradnju sa tim institucijama i dosadašnju saradnju u tom dijelu?

U skladu sa nalozima tužioca koji je donio Naredbu o provođenju finansijske istrage postupaju svi organi vlasti i institucije u F BiH, organi unutrašnjih poslova u kantonima, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Finansijska policija FBiH, Porezna uprava FBiH, Komisija za vrijednosne papire FBiH, Registar vrijednosnih papira u FBiH i dr. sve radi prikupljanja dokaza i saznanja koji ukazuju na obim, iznos, vrstu, stvarnu vrijednost i druge okolnosti u vezi sa zakonitim prihodima osumnjičenog ili optuženog, odnosno povezane osobe, njihovim troškovima života i stvarnim mogućnostima, nezakonitog sticanja imovine za koju postoje osnovi sumnje da je pribavljena krivičnim djelom, s tim što se veoma često dostavljaju nepotpuni podaci od nadležnih institucija. Dosadašnja saradnja sa tim institucijama uz primjenu zakona je do sada pokazala dobre rezultate, jer se prikupljanje dokaza vrši hitno uz dostavu izvještaja sa podacima i informacijama koja su od tih institucija tražene, ali postoje problemi u pogledu nepotpunosti i tačnosti tih podataka.