Zašto je to tako? Od početka borbe s pandemijom prije nešto više od godinu do danas naša država nema jasnu, preciznu i širem auditoriju upotrebljivu statistiku o broju novozaraženih, oporavljenih, onih na bolničkom liječenju i slično. Da ne govorimo o kategorizaciji dobne strukture zaraženih, procesu liječenja i tako dalje.
Zbog toga je Bosnu i Hercegovinu teško naći na evropskim i svjetskim mjerodavnim stranicama koje se bave real-time evidencijom i na osnovu takvih baza se donose zaključci, planiraju strategije mjera i druge aktivnosti. Kako se uostalom boriti protiv bilo čega ako ne postoji jasna i precizna statistika na osnovu koje će se dobiti putokaz za tu borbu. Sve mjere koje su donosili krizni štabovi širom BiH su na bazi najčešće površnih parametra koji se vode na nekom lokalnom nivou. Tako smo prošle godine imali situaciju da se mjere pooštravaju u roku od tri ili četiri dana, a da se nije vidjelo da li ona prvobitna mjera uopšte daje efekta.
U državi gdje se famozni put pacijenta, odnosno putanja kretanja osobe koja osjeti simptome korone do ljekarske pomoći, utvrđivao skoro osam mjeseci.
Opravdana sumnja
Stoga se kao opravdano pitanje nameće da li nam slijedi statistički haos i kada jednog dana krenemo u masovniju imunizaciju. A razloga za sumnju je mnogo. Od državnog nivoa je teško očekivati ažurnu statistiku pa će, kao i do sada, sve spasti na entitete i kantone. A kada jednom kantoni počnu jasno i svakodnevno evidentirati, onda će sve trebati uvezati s državnim nivoom.
Ukoliko nadležne sada pitate postoji li plan imunizacije, dobit ćete potvrdan odgovor. Međutim, taj plan je u najkraćem sveden na to da će se prvo imunizirati zdravstveni radnici, starije osobe i zaposleni u sektorima koji su najizloženiji, a potom će na red doći svi ostali.
Stručnjaci će pak reći da je pored imunizacije veoma važno imunizaciju provesti brzo, odnosno što više građana vakcinisati za što kraći period, kako bi se stekao kolektivni imunitet i spriječilo širenje i mutiranje virusa.
Kada jednom dođu vakcine, neko će trebati dati odgovore barem na entitetskim, a idealno na državnom nivou, na pitanja poput: Koliko je trenutno zdravstvenih radnika vakcinisano i kojom vakcinom? Koliko osoba u staračkim domovima i koliko generalno osoba starijih od 65 godina? Ko će organizirati punktove za masovnu imunizaciju u velikim halama? Ko će to finansirati? Imamo li dovoljno medicinske opreme? Da li će građani moći birati vakcinu ukoliko ih bude više u ponudi?
Ko vodi evidenciju o tome koliko se naših državljana vakcinisalo u Srbiji? Ko će određivati prioritete? Kada će na red doći prosvjetni radnici, studenti...?
Iako je najvažnije da vakcine za masovniju imunizaciju prvo dođu do naše države, nije zanemarivo da se alarmira na statistički segment koji će umnogome olakšati posao i zdravstvenim i političkim i turističkim radnicima, a prije svega nauci i naučnicima.
