FOTO+VIDEO / Čelist iz Sarajeva nakon 20 godina svirao u svom rodnom gradu
Malo ko se ne sjeća njegovog muziciranja u ratom porušenoj Vijećnici, na mjestima najvećih stradanja, u ratnim zonama, na grobljima. To je bio jedini način na koji je on kao muzičar mogao pružiti otpor ludilu rata. Svirao je da sačuva ljudsko dostojanstvo, svirao je za život, za mir i za nadu u bolje sutra.
Smailović je danas ponovo svirao u svom rodnom gradu, nakon 20 godina pauze. Ovaj put nije to uradio na ulici, već u hotelu Holliday Inn gdje su se povodom 20. godišnjice opsade Sarajeva okupili inozemni ratni izvještači koji su svijet upoznavali sa stradanjima građana Sarajeva.
"Bilo je to teško vrijeme, a u teškim vremenima srećete najbolje ljude. Zbog toga smo se sada vratili ovdje, jer Sarajevo je posebno mjesto. Sjećam se čovjeka od 67 godina kojeg sam sreo u jeku rata. Na sebi je imao čiste pantalone i uglancane cipele. Sarajlije su možda bile gladne, možda im je bilo zima, ali su sačuvali svoje dostojanstvo. Mogli ste im uzeti sve, ali ne dostojanstvo. Jedan čovjek simbolizira to dostojantsvo više od bilo koga drugog. Bio je muzičar koji je jednog dana odlučio iznijeti svoj instrument na ulice, iako su granate padale, a snajperi pucali. Time je svijetu odaslao sliku dostojanstva", ovim je riječima jedan od stranih novinar, gostiju Sarajeva, najavio Smailovića.
"Ovo je prvi put nakon 20 godina da nastupam u Sarajevu, svom rodnom gradu. Nisu me pozvale ni gradske vlasti ni Vlada Bosne i Hercegovine, već inozemni novinari i hvala im u moje i u ime Sarajlija što se ponovno srećemo. Dvadeset godina je dug period. Grad se promijenio, ja sam se promijenio. Vi ste izgubili prijatelje, ja sam izgubio prijatelje. Rat je rat, ludilo je ludilo. Nedavno mi je preminuo prijatelj u Antwerpenu i vraćajući se kući iz Antwerpena u Belfast napisao sam komad "Remembering". Pozivam vas da minutom šutnje odamo počast svim poginulim prijateljima i novinarima", kazao je Smailović.
Zatim je uz pratnju Sarajevskog gudačkog kvarteta sa Dževadom Šabanagićem na čelu odsvirao komad posvećen izgubljenim prijateljima. Čelist iz Sarajeva je evocirao ratna sjećanja, ne samo muzikom, već i pričom koja se desila u zimu 1992./93.
"Kompozitor Nigel Osborne je čuo za ludog violončelistu i napisao komad 'Adagio for Vedran'. Tada sam možda bio lud što sam svirao na prvim linijama i ruševinama, ali pogledajte tog kompozitora koji je došao iz sigurnog Edinburgha u ratom zahvaćeno Sarajevo kako bi mi dao taj svoj komad. I ko je tu bio lud? Sto posto sam siguran da to nisam bio ja", ispričao je Smailović koji danas živi u Irskoj.
