Čemu Dodiku služi Istočno Sarajevo kad već nije dovoljno dobro za državni sud?
Sjeća li se neko bilo kakvog incidenta ili većeg problema posljednjih godina u odnosima građana Sarajeva i Istočnog Sarajeva koji bi prevazilazio granice onoga što se svakodnevno dešava u njima samima, a da nije iniciran potezima vlasti Republike Srpske ili SNSD-ovg načelnika Ljubiše Ćosića?
Građani oba grada svakodnevno prelaze međuentitetsku liniju odlazeći na posao, u kupovinu, na piće, rekreaciju ili neku drugu aktivnost. Neki od njih su posljednjih godina preselili iz jednog u drugi grad, neki zbog posla, a neki zbog jeftinijih cijena stanova.
Ovakva dinamika odnosa dva grada posljedica je minimalnog broja individualnih incidenata zasnovanih na nacionalnoj mržnji.
Iz perspektive režima Milorada Dodika, saradnju iz nužde, koja je vremenom neminovno oslabila ratna sjećanja i blago produbila pokidane veze, trebalo je vratiti na početne postavke u cilju obesmišljavanja države, a ujedno dizanjem tenzija ojačati predsjednika SNSD-a.
Jedan od prvih poteza u tom smjeru bilo je prebacivanje obilježavanja nelegalnog Dana RS-a 9. januara iz Banje Luke u Istočno Sarajevo, koji je uz paradu policajaca, pratio vatromet koji se mogao u noćnim satima vidjeti i u Sarajevu. Potez o kojem se pričalo dva dana nije postigao željeni rezultat, pa se krenulo dalje.
SNSD-ov načelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić dosjetio se da na međuentitetskoj postavio tablu na kojoj je pisalo "Grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo". U brzini je napravio grešku postavljajući tablu u Federaciji BiH koja je ubrzo uklonjena. Ni to nije zaustavilo saradnju građana dva grada.
U međuvremenu je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv Dodika zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika, a što je on iskoristio da pokrene skupove širom RS-a nazvane "Granica postoji". Jedan od prvih je održan u Istočnom Sarajevu, ali osim prisustva stranačkih poslušnika iz raznih dijelova entiteta, građani Istočnog Sarajeva nisu zagrizli mamac.
Dva mjeseca kasnije, sa istom namjerom, Ćosić se opet po instrukciji Dodika dosjetio da osvijetli toranj na Trebeviću bojama zastave RS-a koji se vidi iz Sarajeva kazavši da je "Republika Srpska od svog nastanka ima svoj svjetionik, zove se Istočno Sarajevo".
Istovremeno, Dodik je vodio pregovore sa strankama iz Sarajeva o Zakonu o sudovima BiH, odnosno o sjedištu novog apelacionog suda, i odbio je da sjedište Suda bude u Istočnom Sarajevu, tražeći da to bude Banja Luka, a danas Bosanski Novi.
Sud bi Istočno Sarajevo još više vezao za državu, omogućio otvaranje nekoliko stotina radnih mjesta i "najgore" još više povezao dva grada.
S tim u vezi Dodik je zamislio da mu Srbi Istočnog Sarajeva služe kao valuta koju uvijek može iskoristiti da podigne tenzije. On to radi ne zato što kako govori ova zemlja nema budućnost, niti zato što vjeruje u svoje riječi da Bošnjaci i Srbi ne mogu zajedno živjeti, upravo suprotno, on to radi jer mogu.
U međuvremenu, Dodik će nova radna mjesta otvarati u Banjoj Luci, jer Srbi Istočnog Sarajeva u njegovoj vizuri trebaju glumiti stanovnike izraelskih poljoprivredno-vojnih naselja (kibuci) na granici sa Pojasom Gaze.
