Centar za mir i udruženja žrtava: Zabrane zločincima su put ka miru i pomirenju

Podsjećamo, Velentin Ćorić se treba naći na slobodi po odsluženju dvije trećine zatvorske kazne.

Ipak, prema Haškoj odluci, prvoj takve vrste u historiji međunarodnog tribunala za ratne zločine, doskorašnjem zatvoreniku Ćoriću koji izlazi na prijevremenu slobodu strogo je zabranjen svaki pristup, posredni ili neposredni kontakti sa svjedocima, istupanje u medijima i bilo kakav oblik političkog angažmana, a također i nošenje oružja. U popratnom tumačenju Haškog mehanizma za ratne zločine, navodi se nedvosmisleno da će Valentin Ćorić biti vraćen na izdržavanje preostale zatvorske kazne ukoliko prekrši bilo koju od navedenih zabrana.

Valentin Ćorić je pravosnažnom presudom Haškog suda - u slučaju "Prlić i ostali", osuđen na 16 godina zatvora za ratne zločine u okviru “Udruženog zločinačkog poduhvata“ i “međunarodnonog oružanog sukoba“, u vrijeme kada je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova tzv. Herceg-Bosne i zapovjednika Vojne policije HVO-a.

Centar za mir, Udruženja logoraša grada Mostara i Udruženja zarobljenih i nestalih osoba sa područja HNK, izražavaju zadovoljstvo zbog takve odluke visokog sudskog vijeća UN-a za koju najveću zaslugu imaju upravo žrtve udruženog zločinačkog pothvata "Herceg Bosne", koje su energičnim i istrajnim javnim djelovanjem i zahtjevima prema Haškom tribunalu insistirali na što djelotvornijem i potpunijem ispunjenju Haške pravde.

Centar za mir, Udruženja logoraša grada Mostara i Udruženja zarobljenih i nestalih osoba sa područja HNK, iskazuju svoje ogorčenje što je Valentin Ćorić pomilovan nakon izdržavanja 2/3 dosuđene kazne i što je to postala praksa Međunarodnog tribunala i njegovog nasljednika. Ovakvim pomilovanjima se ponižavaju žrtve rata i šalju loše poruke za budućnost. Ratni zločini se nalaze na najvećoj ljestvici zločina u krivičnom zakonu i za takve osuđenike ne smije nikakvog oblika pomilovanja upravo sa ciljem da se preduprijede takvi zločini.

Kreatori saopćenja apeluju se na na Mehanizam za međunarodne krivične sudove u Hagu da se:

1. Iste mjere doživotne zabrane bavljenja politikom, istupanjem u javnosti i u medijima, te trajnom zabranom kontakata sa žrtvama i svjedocima, u pravilu, izreknu i svim drugim Haškim osuđenicima, nakon što odsluže zatvorske kazne. Poučeni dosadašnjim negativnim iskustvima, mostarska Udruženja apeluju na Haške sudije da, u vezi sa ovim, razmotre i mogućnost da se iste mjere zabrane retroaktivno uvedu i potvrde svim drugim presuđenim ratnim zločincima koji su u proteklim godinama, nakon odsluženja kazne pušteni na slobodu.

Naime, mnogi od njih su se odmah po izlasku iz zatvorskih ćelija, odlučili za nastavak javnog, najčešće i političkog organizovanja i djelovanja, kroz političke stranke, izdavanje knjiga i publikacija, te redovna istupanja na tribinama i u medijima. O tome najbolje svjedoče slučajevi ratnih zločinaca Vojislava Šešelja, Biljane Plavšić, Darija Kordića, te brojnih drugih, uključujući čitav niz generala i drugih visokorangiranih vojnih starješina od kojih su mnogi u javnosti ignorisali ili čak dovodili u pitanje validnost i sam smisao presuda. O ovome na eksplicitan način svjedoči javno i političko djelovanje ratnog zločinca Vojislava Šešelja koji je, upravo zbog otvorenog ignorantskog odnosa prema Haškom tribunalu i Sudu, danas postao medijski jedna od najpopularnijih i najtraženijih javnih osoba u najgledanijim elektronskim i najtiražnijim printanim medijima. Sve takve osobe jesu presuđeni ratni zločinci koji su izdržali dio kazni, ali u njihovim slučajevima najčešće nije došlo do katarze nego, naprotiv, svojim djelovanjem i dalje truju javni prostor i dovode u pitanje same procese mira i pomirenja. Zbog toga bi bilo sasvim umjesno preispitati i odluke o oslobađanju ratnih zločinaca nakon što odleže dvije trećine presuđenih kazni jer je potpuno izvjesno da se pomilovanjima šalju negativne poruke za budužnost da se činiti ratne zločine isplati.

2. Centar za mir Mostar i mostarska udruženja logoraša i zarobljenih i nestalih osoba sa područja Hecegovačko-neretvanskog kantona, ovim takođe apeluju kako na međunarodnu, tako i na domaću i regionalnu javnost, uključujući Skupštine, Vlade i predsjednike država, te pravosuđa u svim zemljama, da se energično založe kako bi potraga za nestalima postao zadatak bez odlaganja, te do kraja ispoštovao princip da za ratne zločine neće biti pomilovanja i da će presuđenim ratnim zločincima do kraja života biti zabranjeno i onemogućeno svako javno i političko djelovanje, bez obzira da li su presuđeni u Hagu ili državnim i lokalnim sudovima.

Apeluje se na sve domaće organe vlasti, uključujući i pravosudne institucije, da se – 25 godina nakon rata, samo u ovom dijelu BiH još uvijek traga za više stotina nestalih osoba nastradalih i u okviru udruženog zločinačkog poduhvata "Herceg Bosne", a da nema nikakvih uvjerljivih potvrda da policijska i pravosudna tijela i strukture, uistinu poduzimaju aktivnosti kako bi se istina o tome do kraja rasvijetlila i na kraju sankcionirala.