Čija je odgovornost eskalacija širenja korone i šta se konkretno radi po tom pitanju
Iako je koronavirus za mnoge u BiH do juna većinom bila teorija zavjere poput utjecaj 5G mreže, obične prehlade, taktike svjetskih moćnika za ovladavanje ekonomijom ili smanjenje populacije, situacija se počela mijenjati. Sve je veći broj onih koji su zaraženi, a koje poznajemo. Neki su i preminuli. No, bez obzira na sve to, situacija je evidentno blizu šire eskalacije.
Bolničkih kreveta je sve manje, dodatni izolatoriji još nisu uspostavljeni, zdravstveni radnici su na izmaku snaga, a dok nam svi stavljaju rampe, država BiH je otvorila granice u pokušaju umanjivanja ekonomskih posljedica... Jasne strategije nema, kao ni lijeka i vakcine. Sumorna, strašljiva i nepredvidljiva jesen se bliži, drugi val pandemije još nije ni proglašen, a situacija je teža iz dana u dan.
Situacija u Bosni i Hercegovini, naročito u entitetu FBiH na rubu je eskalacije. Posebno je to izraženo u Kantonu Sarajevo gdje broj novozaraženih posljednjih dana na dnevnom nivou prelazi i preko stotinu. Da li je riječ o nepoštivanju mjera lokalnog stanovništva, uvoznom virusu ili neadekvatnih mjera nadležnih manje je bitno kada je virus sada tu, a lokalna transmisija intenzivna. No šta se radi na prevenciji? Iako naredbe i mjere postoje čini se da ih nadležni organi (policija i inspekcije) ne sprovode kontinuirano i u dovoljnoj mjeri konkretno na terenu.
Dolazak Bajrama i potpuno otvorene granice za dijasporu s bh. pasošima morali su biti alarm za potencijalno rizičan scenario.
Iako su Krizni štab KS i Islamska zajednica u BiH izdali jasne preporuke za dane Bajrama, kantonalni štab je drugi dan vjerskog praznika iznenadio sve saopćenjem u kojem izražava zabrinutost o tome šta će se desiti u narednih 14 dana koliko traje inkubacija virusa. U svakom zlu pronađe se vrijeme i za vic, pa su se mnogi našalili da situacija podsjeća na uobičajene izjave visokog predstavnika OHR-a Valentina Inzka koji u kriznim situacijama izražava zabrinutost. Bez rješenja i konkretne reakcije.
Pitanje koje su postavili mnogi jeste šta sada može konkretno značiti upozorenje Kriznog štaba KS i zašto se reaguje na momenat koji je iza nas!?
Iako su često mete kritika građana, zdravstveni radnici ni u najmanjem slučaju nisu krivci za enormno povećanje broja zaraženih. Oni rade svoj posao i velikim naporima pokušavaju odgovoriti zahtjevima, iako efikasan odgovor na COVID-19 još niko u svijetu ne zna tačno.
Odgovornost se definitivno treba tražiti u onima koji donose i onima koji (ne)sprovode naredbe, preporuke i mjere kriznih štabova širom BiH, a koji su sastavljeni nizom od stručnih ljekara, epidemiologa, anesteziologa, infektologa i ostalih predstavnika institucija i javnih ustanova.
Šta radi policija i inspekcija?
Hijerarhija je jasna. S obzirom da BiH nema državno ministarstvo zdravstva odgovornost je na onim entitetskim. U Republici Srpskoj stvar je daleko jednostavnija. No, u Federaciji BiH dolazi do komplikacija s obzirom da svaki kanton ima svoju strategiju (ili nema).
"Federalni štab je izdao jasne i precizne preporuke i naredbe u cilju suzbijanja širenja koronavirusa. Te naredbe i preporuke su na snazi u svim evropskim zemljama i vidimo kako se sprovode. Isto su zatim učinili i kantonalni krizni štabovi. Problem nastaje u nepoštivanju naredbi i preporuka. Naredbe ne poštuje ni određeni broj građana, ali ni institucija kao ni oni koji bi trebali nadzirati provođenje naredbi i izdavati kazne“, govori pomoćnik federalnog ministra zdravstva Goran Čerkez.
Prošetamo li brojnim gradovima Federacije BiH u noćnim satima, naročito onim većim, djelovat će nam kako da je august 2019. godine, a ne 2020. godine. Ugostiteljski objekti su najčešće puni gostiju, bez razmaka stolova, bez pridržavanja fizičke distance, a zaštitne maske su misaona imenica. U nekim kantonima ne poštuje se ni radno vrijeme do 23:00 sata. To je već posao za policiju i inspekciju i njihova isključiva odgovornost, ako se ne oslanjamo na mentalitet građana.
Još veći problem su svadbe i sporadični vjerski skupovi čiji broj teško da iko kontroliše, iako je broj prisutnih na otvorenom i zatvorenom tačno ograničen. Da li iko kontroliše broj zvanica na vjenčanjima, kako je moguće da se organizuju vjerski skupovi sa hiljadama posjetilaca u Međugorju, Ajvatovici, Podmilačju...?
Predsjednica Kriznog štaba Ministarstva zdravstva KS Aida Pilav ističe da u članstvu ovog štaba učestvuju sve relevantne institucije s svojim predstavnicima, a da sve naredbe, kako Federalnog tako i Kantonalnog kriznog štaba, su obavezujuće – i za institucije i za građane.
"Od pojedinca do najviših organa vlasti u državi BiH, svi imamo svoj nivo odgovornosti i obaveza. Naredbe su jasne, kao i prekršajna odgovornost i zakon na koji se pozivaju. Svi moramo biti svjesni situacije i svi se moramo povinovati novim pravilima. To se radi u cijeloj Evropi. Suština je u novim pravilima, a ne nužno u kažnjavanju. Iako se i ta mjera kažnjavanja mora sprovoditi kada je neophodna“, kazala je Pilav.
Posljednje saopćenje Kriznog štaba KS o zabrinutosti u narednih 14 dana komentariše kao izneseni stav o situaciji koja se dešava i koja dovodi do širenja zaraze, a sve zbog nedovoljnog opreza i nedovoljnog shvatanja ozbiljnosti širenja zaraze koja kod nekoga završi fatalno. Pilav dodaje da je odgovornost od najviših nivoa do najnižeg.
"Ljeto je, ljudi su mobilni, putuju i unutar države. Teško je pratiti, ali treba podizati svijest“, dodala je.
Iako je situacija u Kantonu Sarajevo zaista alarmantna ostavku je u krucijalnom trenutku podnio kantonalni ministar zdravstva Rusmir Mesihović koji je bio nevidljiv subjekt tokom zdravstvene krize koja je uzdrmala svijet, a vladajuće političke stranke i danima poslije te ostavke se sukobljavaju i previru oko imenovanja novog čelnika. Aktuelna vlast u KS pandemiju prilično prati iz prikrajka, a KCUS i Opća bolnica vode svoj rat kroz saopćenja. Domovi zdravlja na meti su kritika građana jer često ne pružaju pravovremenu i efikasnu zdravstvenu pomoć. Telefoni su zauzeti, odgovornost se prebacuje - sistem je neusklađen.
Glavna kantonalna inspektorica Inspektorata sanitarne, zdravstvene, farmaceutske i inspekcije za hranu u Kantonu Sarajevo Amela Babić za Klix.ba je kazala da je broj inspektora nedostatan da bi se u svakom momentu osiguralo njihovo prisustvo na svim mjestima gdje se propisi krše.
"Građani prijavljuju sve ono što smatraju da je kršenje mjera, iako često i neosnovano, kakav je bio slučaj sa održavanjem vjenčanja gdje inspektori nisu utvrdili nepravilnosti. Također nošenje maski u zatvorenim prostorima ugostiteljskih objekata je obavezno pri ulasku, izlasku, plaćanju računa u odlasku u toalet. Ipak, prijave građana su zahtjevi najvećeg prioriteta za kantonalne inspektore čiji se navodi provjeravaju u postupku nadzora", kazala je.
Ona ističe da je težište inspekcijskog nadzora, zbog puta prenosa korone, su osobe koje pripremaju i uslužuju hranu, za koje je neophodno da nose masku i pridržavaju se ostalih preporuka. Od marta do kraja jula sanitarni inspektori KUIP-a su izvršili 6.600 nadzora, od čega je u posljednjih mjesec dana bilo 1.200.
"Zbog nepoštivanja naredbi odnosno nenošenja maski, nepoštivanja fizičke distance i neobavljanja obavezne dezinfkecije i neposjedovanje dezobarijere proteklog mjeseca izrečena su 23 prekršajna naloga u iznosu od 37.750 KM, a od marta do danas izdata su 93 prekršajna naloga sa novčanim iznosom od 155.596 KM. Donesene su i 692 korektivne mjere rješenja“, kaže inspektorica.
Inspektori se na terenu suočavaju i s verbalnim i fizičkim napadima, pa su proteklog mjeseca zabilježena tri takva slučaja. Iz KUIP-a ističu da nastavju intenzivne kontrole te dodaju da se dodatno trebaju angažovati i općinski inspektori te da je neophodna i kolektivna odgovornost svih građana.
Gdje su građani u svemu tome?
Kada se ogole sve naredbe, preporuke, mjere i preporuke, svi krizni štabovi, klinički centri, bolnice i politika, inspekcije i policija, ostaje onaj obični čovjek. A šta on radi i šta može da uradi?
Mart i april dominantno smo proveli poštujući sve, naredbe, preporuke i mjere, policijski sat i zabrane. A onda je došlo do opuštanja, htjeli to priznati ili ne. Broj novozaraženih je rastao iz dana u dan, okupljanja su se nastavila, kontakti su se širili, a granice (polu)otvorile.
Iako, po mišljenju mnogih, inspekcija ne radi u punom kapacitetu i ne kažnjava dovoljno, mnogi se mogu zapitati da li je kazna jedina mjera. Da li je savjest, odgovorno ponašanje i provođenje preporuka i naredbi kriznih štabova zapravo potreba za više dobro? Jeste. Zašto to mnogi ne čine, pitanje je za svakoga ponaosob.
Ono što je neupitno – koronavirus ne bira dob, spol, naciju, vjeru i stranačko opredjeljenje. Ko sve nosi koronu među nama ne znamo, kao ni lijek. Na kraju svega ostaje nam da pazimo jedni na druge, na mlađe i starije. Nosite masku, držite distancu, vodite računa o redovnoj higijeni i ne okupljajte se u velikom broju.
