CIN: Kako je sutkinja Fazlagić raskućila žrtve holokausta

Tužilaštvo KS je tereti za organizovanje lažnih parničnih postupaka o podjeli imovine u kojima je zloupotrebljavala lične podatke uglavnom umrlih osoba te donosila presude na osnovu falsifikovanih dokumenata i lažnih saglasnosti.

U optužnici piše da je informacije o nekim nekretninama koje su bile predmet parnica dobijala od svoje poznanice Lejle Cerić, bivše šefice Odjela za imovinskopravne poslove Općine Stari Grad u Sarajevu.

Cerić se nekoliko puta interesovala za napuštenu imovinu Jevreja, otkriva u razgovoru sa novinarom CIN-a Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske općine u Sarajevu, dodavši da se uglavnom radilo o nekretninama stradalih u holokaustu.

"Ona je vodila postupke i na određeni način slala upite u ovu zajednicu da vidi da li postoje nasljednici za određene stanove, zemljišta itd", kaže Kožemjakin.

Cerić nije željela komentarisati optužbe o ulozi u grupi, a Fazlagić tvrdi da joj bivša službenica Općine Stari Grad nije javljala informacije o napuštenim stanovima te da njih dvije nisu u dobrim odnosima: "Nemam pojma šta je ona radila niti ja znam oko Opštine Stari Grad".

Kada je Fazlagić saznala da se u samom centru grada, kod Sarajevske katedrale, nalazi napuštena zgrada jevrejskih porodica Cindorf, Baruh i Maestro, odlučila je da prisvoji ovu nekretninu. Početkom 2012. godine Fazlagić je iz arhive povukla predmet na kojem je ranije radila i na osnovu njega formirala novi, koji je dodijelila sama sebi. Na taj način je izigrala automatizovani sistem raspodjele predmeta koji je uveden kako bi sudije bile spriječene da same biraju šta će raditi.

Fazlagić za CIN kaže da to nije njena krivica te odgovornost prebacuje na advokate i sudske zaposlenike koji rade na održavanju tog sistema. Ona je u novi predmet protiv Albina i Erne Cindorf uložila lažnu tužbu svoje nane Selvete Crnalić. Crnalić, koja je umrla 26 godina prije, tražila je više od pola njihove zgrade. Prema informacijama iz Jevrejske općine, i Cindorfi su umrli u Izraelu.

U optužnici je opisano da je Fazlagić, kako bi postupak učinila legalnim, u maju 2013. godine putem kurira Zaima Spahovića poslala tužbu na izmišljene adrese u Hrasnici i Butmiru, sarajevskim prigradskim naseljima.

Spahović je vratio u Sud dostavnice sa falsifikovanim potpisima Cindorfa čime je potvrđeno da su primili tužbu. Fazlagić je u spis uložila i lažni dokument kojim Cindorfi prihvataju tužbu. Spahović nije želio za CIN govoriti o ovome.

Na osnovu ovih dokumenata sutkinja je odlučila u korist svoje mrtve nane pa je sredinom 2013. godine Selveta Crnalić postala vlasnica 4/7 nekretnine od 243 kvadratna metra u centru Sarajeva.

Nakon uknjižbe Crnalić ponovo postaje umrla osoba, a sutkinja Fazlagić pokreće ostavinsku raspravu u kojoj naninu novostečenu imovinu preknjižava na svog oca Fahrudina Fazlagića. Učinila je to bez njegovog znanja, falsifikujući punomoć o zastupanju kojom je angažovala advokata Ismeta Hamzića, navode u Tužilaštvu.

Hamzić je rekao za CIN da je punomoć bila ispravna i da je to za njega bio rutinski posao.

Imovina je u martu 2014. godine uknjižena na Fahrudina Fazlagića. Prema procjeni sudskog vještaka, vrijedi više od 1,2 miliona maraka.

Saglasnost ubijenih Jevreja

Nakon što je imovinu Jevreja preknjižila na srodnike, sutkinja Fazlagić je krenula u osvajanje novih površina u istoj zgradi. Službi za urbanizam Općine Stari Grad Fazlagić šalje zahtjev za preuređenje tavanskog u stambeno-poslovni prostor. Uz zahtjev je priložila i potpisanu saglasnost svih vlasnika i korisnika stanova u zgradi. Osim nane, još dvoje među njima nije bilo živo. Smrtni listovi pokazuju da su Regina Maestro i Roza Baruh umrle 1942. godine u ustaškim logorima Jasenovac i Đakovo.

No, prema dokumentaciji koju je priložila sutkinja, sve tri žene su u trenutku planiranja rekonstrukcije tavana boravile u Njemačkoj, odakle su poslale saglasnosti ovjerene pečatom bosanskohercegovačkog konzulata u Frankfurtu. Diplomatsko predstavništvo je kasnije obavijestilo Tužilaštvo KS da je riječ o falsifikatima.

Jedini živi potpisnik je bio sarajevski advokat Kemo Kapur kojeg optužnica tereti da je znao da su vlasnici zgrade mrtvi, ali je to prešutio. On je sa porodicom živio u ovoj zgradi na osnovu ugovora sa Stambenim fondom Sarajeva. Na istoj adresi je i njegov advokatski ured.

Općina je odobrila adaptaciju, a sutkinja Fazlagić se 2015. godine na osnovu lažnih saglasnosti uknjižila kao vlasnica tavanskog stana od 87 kvadratnih metara, procijenjenog na oko 235 hiljada maraka.

Nekoliko mjeseci prije davanja saglasnosti za adaptaciju tavana, advokat Kapur je u ime svoje supruge Fatime pokrenuo lažnu tužbu protiv pokojnica Regine Maestro i Roze Baruh radi uknjižbe stana u istoj zgradi. Parnicu je uzela u rad sutkinja Fazlagić, još jednom zaobilazeći automatizovani sistem dodjele predmeta. U spis je priložen i falsifikovani odgovor davno umrlih Maestro i Baruh u kojem su one saglasne sa tužbom. Prema navodima Tužilaštva Kantona Sarajevo, odgovor je sročio i potpisao Kemo Kapur. Sutkinja je presudila u korist Fatime Kapur koja je koncem 2013. godine postala vlasnica stana vrijednog 614.285 KM. Ovaj sarajevski advokat nije želio govoriti za CIN o optužbama protiv njega.

Majčina tužba

Lejla Fazlagić je u lažnim imovinskim parnicama više puta zloupotrijebila identitet umrle nane, a u jednoj je koristila i podatke svoje majke Džemile koja je poginula u saobraćajnoj nesreći 1988. godine. Kako bi prikrila trag koji bi mogao voditi do nje, sutkinja je koristila djevojačko prezime majke − Filipović.

Fazlagić je ponovo uradila isto − u stari arhivirani predmet je priložila tužbu Džemile Filipović protiv pokojne Šarike Farhi. Plijen je bila njezina kuća u sarajevskom starogradskom naselju Alifakovac. I ovaj put lažirani su dokumenti da je Farhi primila tužbu.

Budući da se ona nije odazvala na poziv Suda, Fazlagić je presudila u korist svoje majke koja je upisana kao vlasnica kuće.

Lejla Fazlagić kaže da ne može govoriti detaljnije o optužbama jer priprema odbranu. Istražujući rodoslov jevrejske porodice Farhi, novinari CIN-a su pronašli da je Šarika umrla u Srbiji 1985. godine te da je nasljednik njene imovine sin Boris Farkić, ljekar iz Loznice. Porodica Farhi je zbog antisemitskog raspoloženja nakon Drugog svjetskog rata promijenila prezime u Farkić.

Borisov sin, beogradski internista Mihajlo Farkić, bio je iznenađen kada je od novinara CIN-a čuo za sudbinu kuće njegove bake. Prema procjeni koja je napravljena prema nalogu Tužilaštva, nasljednici Šarike Farhi su oštećeni za 340.000 KM.

Držati kuću na majčinom imenu bilo je previše rizično za sutkinju Fazlagić pa je osmislila novi spor. Ovaj put je Arif Ibrahimović, čovjek koji je radio kao vodoinstalater i moler kod sutkinje Fazlagić, tužio njenu majku, tvrdeći da nekretnina pripada njemu.

Ovu parnicu je vodila sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Milena Rajić. Ona je u junu 2015. godine presudila u korist Ibrahimovića, objašnjavajući da je Filipović priznala tužbu. Tužilaštvo KS je optužilo Rajić da je donijela nezakonitu odluku jer je znala da je tužena osoba mrtva.

Novinari CIN-a su pokušali razgovarati sa sutkinjom Rajić, ali se ona nije odazvala na poziv za razgovor.

Sredinom naredne godine, za 180.000 KM Ibrahimović je kuću prodao sarajevskom ugostitelju Almiru Hamamdžiću, a on je na istom placu izgradio hotel. Unatoč dobroj zaradi od prodaje nekretnine na Alifakovcu, Ibrahimović stanuje u podrumskom dijelu trošne kuće na padinama sarajevskog brda Hum. Ni on nije želio razgovarati sa novinarima.

Iako u razgovoru za CIN tvrdi da je materijalne stvari ne interesuju, sutkinja Fazlagić je vlasnica više vrijednih nekretnina u BiH i Hrvatskoj. Osim sarajevskih stanova do kojih su došli sumnjivim procesima, sutkinja i njen otac imaju i vikendicu u Maloj Dubi, lijepom mjestu na Makarskoj rivijeri, gdje ona trenutno živi sa kćerkom. Fazlagić je u Hrvatskoj i suvlasnica apartmana u Malom Stonu na poluotoku Pelješac. Tu nekretninu je kupila sa Goranom Cerićem, direktorom javnog preduzeća "Pokop" iz Sarajeva. Prema podacima iz ugovora, Cerić i Fazlagić su četvrtinu ruševne kuće od 61 kvadrata i 263 kvadratna metra bašte platili 20 hiljada eura. Kuća je kasnije renovirana, a njih dvoje su rekli za CIN da je Cerić skoro isplatio sutkinji njen dio ulaganja.

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je kolegama u susjednoj državi uputilo zahtjev za izručenje Lejle Fazlagić, ali nadležno Ministarstvo pravde Republike Hrvatske još nije donijelo odluku.

"Meni je čitav ovaj slučaj montiran i ja ću to dokazati. Ja ću se u svoje Sarajevo vratiti. Ja ću opet postati sudija", kaže Fazlagić.