CIN-ovo istraživanje: Gratis kilovati za Lijanoviće

Fabrika za preradu mesa na Visokoj Glavici pripada firmi "Lijanovići" čiji su vlasnici braća Jerko i Slavo Ivanković Lijanović.

Proizvodnja u "Lijanovićima" je obustavljena prije 13 godina zbog neplaćenih poreza i dugova. Međutim, porodica je nastavila da posluje preko povezanih firmi kojima je ustupala radnike, objekte i opremu na Visokoj Glavici. Nakon što bi jedna od takvih firmi nagomilala dugove, uključujući i neplaćene poreze državi, Lijanovići bi s njom raskidali ugovor o najmu, a fabriku iznajmljivali drugoj firmi.

"Farmko" i "ZD. I. Produkt" iz Širokog Brijega su među posljednjim firmama koje su koristile imovinu Lijanovića i bile su pod njihovom kontrolom, pokazuju podaci Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH).

"Zaspiš u jednoj, probudiš se u drugoj firmi", objašnjava Grbešić koji je bio šef Pakirnice u firmama "Farmko" i "ZD. I. Produkt" iz koje je otpušten prošle godine. Ostali su mu dužni 12 plaća.

U jednom takvom prenosu imovine i ljudi "Lijanovići" početkom 2011. godine raskidaju sa "Farmkom" ugovor o najmu fabrike te je iznajmljuju "ZD. I. Produktu" čiji je formalni vlasnik Zdravko Ivanković. U novu firmu prelaze i radnici koji su prethodno radili u "Farmku", a firma nasljednica dobija i licencu za mesne proizvode.

Iako su godinama pogone koristili drugi, "Lijanovići" su bili obavezni plaćati račune za struju. Međutim, ovu dužnost zanemaruju u prvoj polovini 2011. godine i tako prave dug od 280.000 KM. Nakon šest mjeseci neplaćanja, u julu iste godine prenose obavezu plaćanja računa na "ZD. I. Produkt“. U ugovoru kojim regulišu taj prenos direktori firmi Slavo Ivanković Lijanović i Zdravko Ivanković potpisuju da je raniji dug u cijelosti izmiren. Ipak, ovaj pokušaj prikrivanja ne uspijeva. Da bi obezbijedila naplatu, Elektroprivreda potpisuje ugovor sa "ZD. I. Produktom“ kojim ovu firmu iz Širokog Brijega obavezuje da zajednički sa Lijanovićima izmiri dug.

Međutim, to se nije desilo. "ZD. I. Produkt“ je za nešto više od dvije godine napravio dodatni dug, iako je u tom periodu ostvarivao dobit dovoljnu za plaćanje računa.

Duži prekid u plaćanju je nastao kada je Vlada FBiH, u kojoj je Jerko Ivanković Lijanović bio dopredsjednik, u novembru 2011. godine imenovala privremenu upravu EPHZHB-a Mostar. Novi vršilac dužnosti direktora Opskrbe električnom energijom, odjela zaduženog za naplatu računa, postao je Miroslav Prusina, bivši uposlenik "ZD. I. Produkta“. Još jedan bivši Lijanovićev uposlenik Miroslav Galić postao je vršilac dužnosti direktora Distribucije električne energije koja je zadužena za isključivanje neplatiša.

Nakon šest mjeseci provedenih na funkciji direktora obojica odustaju od kandidature za izbor u stalnu upravu pod izgovorom da je to stresan posao za njih. Ipak, Prusina prelazi na mjesto šefa Opskrbnog područja Jug u okviru kojeg se nalazi Široki Brijeg, a Galić postaje jedan od rukovodilaca u Uredu direktora Distribucije.

Prusina kaže za CIN da je "ZD. I. Produkt“ u njegovom mandatu počeo plaćati račune. Međutim, prema podacima Finansijske policije, tada je djelimično izmiren samo jedan račun iz 2011, dok ostali dospjeli za naplatu nisu plaćeni pa je dug povećan za dodatnih 344.000 KM.

Za stalnog direktora Opskrbe u maju 2012. godine imenovan je Robert Majić, dok je Distribuciju preuzeo Damir Leko, također bivši rukovodilac u "Lijanovićima“. Godinu dana kasnije Leko je preminuo, a njegovu dužnost je privremeno preuzeo Galić. Do isteka mandata bivše uprave u augustu ove godine dug "ZD. I. Produkta“ i "Lijanovića“ bio je približno 900.000 KM, što uz zatezne kamate iznosi najmanje 1,1 milion KM.

"Začarana" trafostanica

Tokom četiri godine firmama "Lijanovići" i "ZD. I. Produkt“ Opskrba je formalno slala opomene zbog neplaćanja, a pošto ni tada računi nisu bili izmireni, Distribuciji je naloženo isključenje iz mreže pogona na Visokoj Glavici. Prema dostupnim podacima, Distribucija je u tom periodu dobila 19 naloga za isključenje Lijanovićeve fabrike iz mreže, ali nijedan nije izvršila.

Prusina kaže da je on slao naloge za isključenje, a bivši direktor Distribucije Galić kaže da je poduzeo sve da se pogon isključi.

"Vidite, to je jedna specifična trafostanica, nezgodno isključenje, trebaju veliki zahvati i tako to", kaže Galić.

Trafostanica preko koje se snabdijevaju objekti Lijanovića u njihovom je vlasništvu i nalazi se u krugu firme te operateri Distribucije nisu mogli da joj priđu bez dopuštenja vlasnika, objašnjavaju u EPHZHB-u. Otpušteni radnik Ivan Grbešić kaže da je vidio djelatnike Elektroprivrede u krugu firme, ali ona nije bila isključena iz struje. “Ne znam kako ne daju. Kako bi bilo kada bi meni došli? Kako da im ne dam pristup satu”, kaže Grbešić. Igor Glibić, rukovodilac Sektora za tarife u Regulatornoj komisiji za energiju u FBiH (FERK), kaže da je neplatiše moguće isključiti na različite načine iz mreže. Jedan od njih je isključenje sa stuba kojim struja dolazi do trafostanice. U Elektroprivredi kažu da to nije bilo moguće jer bi tako isključili i druge potrošače. Ipak, dodaju da je ovaj problem bilo moguće riješiti uz ulaganje do 70.000 KM za tehničke izmjene u mreži. Također navode i da bivša uprava nije tražila pomoć policije u pokušajima isključenja, iako je imala takvu mogućnost. Ona je prvi put pozvana 9. oktobra ove godine kada je izdat posljednji nalog za isključenje pogona na Visokoj Glavici. Radnici Elektroprivrede ponovo nisu uspjeli ući u krug fabrike Lijanovića. Policija je napravila zapisnik koji je Elektroprivreda priložila Općinskom sudu u Širokom Brijegu, uz zahtjev da izda nalog za ulazak u krug firme na Visokoj Glavici, kažu u novoj upravi EPHZHB-a.
Stara uprava EPHZHB-a, u kojoj su sjedili kadrovi Lijanovića, je na početku mandata prije četiri godine naslijedila 41 milion maraka nenaplaćenih računa od javnih ustanova i prvatnih firmi, a na koncu mandata ukupna suma je bila veća za oko četiri miliona KM. Finansijska policija je otkrila da je Elektroprivreda podigla tužbe za naplatu dugova protiv većine dužnika, uključući javne zdravstvene ustanove i komunalna preduzeća poput bolnica, domova zdravlja i vodovoda koji duguju najveće sume novca. Međutim, među tuženima nije bilo firmi „Lijanovići“ i „ZD. I. Produkt“. Elektroprivreda je podigla tužbe protiv ovih firmi tek kada je Finansijska policija počela kontrolu po prijavi o pokušaju otpisa dugova Lijanovićima. Odlučujući po ovim tužbama, Općinski sud u Širokom Brijegu naložio je dvjema firmama da vrate 280.000 KM sa kamatama. Međutim, dug nije izmiren. Prema podacima koje je CIN dobio, Elektroprivreda je potom tužila „ZD. I. Produkt“ za 78.110 KM, od ukupno 610.000 KM duga. Sudska odluka još nije donijeta. Šanse za naplatu duga su male. Prema podacima Centralne banke BiH, računi dviju firmi iz Širokog Brijega su bili blokirani odranije. „ZD. I. Produkt“ nema imovine čijom bi se prodajom mogao naplatiti dug, a imovina Lijanovića je od ranije blokirana po zahtjevima drugih povjerilaca. Dug „Sokola“ CIN je otkrio da su firme povezane sa strankama na vlasti imale i ranije privilegiju da ne plaćaju električnu energiju Elektroprivredi HZHB. Prema izvještaju specijalne revizije, ova mostarska elektroprivreda je prije 14 godina naplaćivala tek 55 posto isporučene energije. U to vrijeme su preduzeće kontrolisali kadrovi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Elektroprivreda je tolerisala dugove kompanija koje su u vezi sa političarima, kao i dugove same HDZBiH. Kompanija „Soko“ je 2001. godine dugovala 400.000 KM za električnu energiju. Revizori su zaključili da je firma bila u privilegovanom položaju u odnosu na druge potrošače. Dio duga je nastao u vrijeme kada je generalni direktor bio Dragan Čović, tadašnji dopredsjednik HDZ-a. Ista revizija je tokom provjere finansiranja političkih stranaka 2001. godine utvrdila da Središnjica HDZ-a u Mostaru tri godine nije plaćala struju i da je bila dužna Elektroprivredi 27.000 KM. Nakon upozorenja revizora veći dio duga bio je isplaćen. U svom izvještaju revizori su utvrdili da Stranka nije bila isključena sa mreže zbog neplaćanja niti je dobila opomenu pred isključenje. Svake godine Elektroprivreda u Mostaru otpiše dio nenaplaćenih potraživanja, no u finansijskim izvještajima se ne navodi čiji su dugovi otpisani. Protekle četiri godine ovo javno preduzeće otpisivalo je godišnje i do 680.000 KM duga za električnu energiju. U Elektroprivredi navode da se otpis potraživanja odnosi na neuspjele pokušaje prinudne naplate od potrošača.