Crtice iz naše pandemije: Za svako rješenje politika ima spreman problem
Nakon jučerašnjeg cjelodnevnog zasjedanja Skupštine Kantona Sarajevo dobili smo skoro 30 zaključaka među kojima ima onih za koje je šokantno da se ne provode. Sama terminologija na trenutak je apsurdna kada se u vapaju za hitnim mjerama i imperativa njihove realizacije tek sada donose zaključci, koji bi trebali nekoga obavezati na nešto. Koga će i kako obavezati zahtjev, molba ili čak i naredba Skupštine kantona u zemlji gdje se ni odluke Ustavnog suda BiH ne provode. No, to je druga tema.
Dobili smo neke zaključke koji su sami po sebi mrtvo slovo na papiru jer se zasnivaju na pozivu vlade u Sarajevu koja poziva Skupštinu, a koja treba pozvati federalni nivo da djeluje.
Umjesto velikog broja zaključaka koji će mnogima poslužiti na ponos kako bi kazali da ipak rade, cijela priča se možda mogla svesti na jedan jedini zaključak. Radite svi svoj posao. Ali ne, napravili smo politički sistem gdje se posebnim sjednicama određeni kadrovi ili institucije moraju pozivati da rade svoj posao.
Prvo politika
Političari u sarajevskoj skupštini ovjerili su porazne podatke da u glavnom gradu države, nakon mjeseci i mjeseci borbe imamo problem sa nedostatkom bolničkih kapaciteta. Zašto na vrijeme nisu obezbijeđeni dodatni kreveti? Ko je kriv što u sistemu nemamo dovoljno medicinskog kadra i zar građani, porodice pacijenata moraju strahovati zbog mogućnosti da neće biti dovoljno zaliha kisika?
Na Skupštini smo svašta mogli čuti, i dobrih prijedloga, ali i jeftine politike, traženja krivaca u drugima i tako dalje. A krizni momenat kojeg živimo i u kojem pokušavamo spasiti što više života zahtjeva jedinstvo i zajednički stav ka cilju da pošast što brže prebrodimo. To je trebala biti poruka i vlasti i opozicije, jer bez ljudi nema ni politike, ni stranaka ni institucija.
A liderstvo?
Osim adekvatnih poteza u pandemiji građani očekuju liderstvo. Umjesto toga plasirane su nam usporedbe da je Sarajevo trenutno Bergamo, aludirajući na najveće žarište korone iz marta prošle godine u Evropi. Ma koliko premijer Edin Forto tom komparacijom želio poslati poruku ozbiljnosti situacije, jedini efekat kojeg je mogao dobiti je panika. A panika ništa dobro neće donijeti. Doduše, premijer je dobio i par naslovnica u regionalnim medijima koji su požurili tu "medijski sočnu" usporedbu iskoristiti.
A vlast bi trebalo da podrazumijeva sposobnost liderstva, vođstva u svakom smislu, pravih riječi koje se izgovaraju u pravo vrijeme te autoriteta. A politička scena u Sarajevu trenutno djeluje kao svađa djece koju svekolika javnost posmatra s čuđenjem jer krivi su i jedni i drugi. Birali su da budu na funkcijama i trebaju se nositi s tim.
I dok paralelno slušamo pozive i najave sjednica, izmjena raznoraznih zakonskih rješenja u praksi malo toga vidimo. Masovnu vakcinaciju još sanjamo iako imunolozi apeluje da je to jedini put ka izlasku ih pandemije i jedino oružje u koje se možemo pouzdati.
Federacija BiH i vakcine
Sve oči su uprte u federalni nivo koji reda firme koje potencijalno mogu uvesti vakcine, ali kao paradoks naših života uvijek nedostaje neki dokument pa cijeli proces ide ispočetka.
Građanima ne preostaje ništa nego nada da će neki novodogovoreni potez makar nekome olakšati. Ostaje nada da vlast neće sama sebi skakati u stomak porukama da vikend-lockdowni nemaju efekta nakon što su proveli jedan takav. Ostaje nada da će jednom doći i vakcine, a da će sve ovo proći i loša politika i loše vijesti i da će "sunce zasijati" na duže staze.
