Već na početku razgovora sa uposlenicima na ovim odsjecima saznajemo da su dobro opremljeni te da imaju stručan i sposoban kadar. Ovi ljudi su otkrili istinu o najstrašnijim zločinima počinjenim u našoj zemlji.
Na Odsjeku za balistička i mehanoskopska vještačenja razgovarali smo sa šefom tog odsjeka Brunom Franjićem. Ukratko, tu se utvrđuju sporni i nesporni tragovi na čahurama i zrnima, odnosno iz kojeg je oružja pucano, sa koje udaljenosti i slično.
Bez problema u "čitanju" iz tragova
Nadalje, tu se utvrđuju i detalji vezani za, naprimjer, tragove stopala, oštećenja nastala na bravama pri pljačkama i provalama, kao i je li u trenutku saobraćajne nesreće radio žmigavac i je li guma pukla neposredno prije, za vrijeme ili nakon nesreće. U "čitanju" iz tragova sa predmeta koji im budu dostavljeni nemaju problema, jer posjeduju dobru opremu, a znanja i iskustva im također ne nedostaje, što potvrđuju i rezultati ostvareni tokom učešća u četiri studije u SAD, u kojima su uposlenici Odsjeka sa stoprocentnom preciznošću riješili sve testove.
Za ilustraciju ćemo navesti da se na čahuri gledaju tragovi udarne igle, čela zatvarača, izvlakača, izbacivača, ležišta metka, okvira te specijalni tragovi. Tragovi sa čahure nađene na mjestu počinjenja krivičnog djela se smatraju spornim nakon čega se obavljaju testna pucanja i dobijaju nesporni tragovi te se tako utvrđuje iz kojeg oružja je pucano. Također, tu su i baze podataka na osnovu kojih se, unošenjem podataka o tragovima nađenim na čahuri, dobija suženi broj modela oružja iz kog je pucano.
"Imali smo ubistvo u RS-u 2004. godine, gdje je na mjestu događaja pronađena jedna čahura. Slučaj je vodilo Okružno tužilaštvo Doboj. Nakon tri godine u jednom pretresu pronađene su dvije automatske puške te se pojavila sumnja da je iz jedne od njih počinjeno ubistvo. Potom je u jednom laboratoriju na području Federacije BiH ustanovljeno da sporna čahura ne potječe ni iz jedne od te dvije puške, da bismo mi nakon toga utvrdili da zapravo čahura pripada metku koji je ispaljen upravo iz jedne od te dvije puške. Vrhovni sud RS-a je u maju ove godine potvrdio presudu ubici od osam godina zatvora", kazao nam je Franjić, te se prisjetio još jednog slučaja:
"Riječ je o ubistvu u Tuzli, gdje su na mjestu događaja nađene tri čahure, a potom nam je naknadno dostavljeno i zrno te smo utvrdili da čahure i zrno pripadaju pištolju osumnjičenog. Odbrana je, međutim, angažirala vještaka iz Zagreba Vojina Maštruka, koji je potvrdio da čahure pripadaju pištolju, ali ne i zrno. On je sudu pritom predočio i fotodokumentaciju vezanu za testno pucanje. Zatim smo mi uradili fotodokumentaciju sa 160 fotografija i predočili sve detalje vezane za naš nalaz, te je sud na kraju prihvatio moje mišljenje. Ubica je pravosnažno osuđen na 10 godina zatvora. Nakon tog slučaja moje kolege i ja smo baš u Zagrebu, na teritoriji tog vještaka, predstavili naučni rad upravo o mogućim oprečnostima u određenim nalazima, navodeći i ovaj primjer, te nisam više čuo da se Maštruko pojavljivao na bh. sudovima".
Cipele nađene nakon osam godina
Franjić dodaje i kako je u njegovom odsjeku riješen i jedan manji detalj vezan za silovanje i ubistvo Amine Šabanagić u Bihaću. Naime, upravo je tu utvrđeno da je otisak stopala na mjestu zločina načinjen cipelama koje su osam godina kasnije nađene u stanu osumnjičenog Admira Karabegovića, koji je kasnije osuđen na 35 godina zatvora zbog silovanja i ubistva ove djevojke.
"U posljednje vrijeme imamo manje zahtjeva za vještačenja vezana za saobraćajne nesreće, odnosno upotrebu žmigavca u trenutku nesreće. Imali smo, naprimjer, slučaj u kojem je vozač tvrdio da mu je guma pukla te je izgubio kontrolu nad vozilom i izletio sa ceste, da bismo utvrdili da je guma pukla tek poslije te da ona nije uzrok nesreće. A, također, vrlo precizno smo znali identifikovati vozila čiji bi vozači pobjegli sa mjesta događaja nakon što udare pješaka", dodao je Franjić.
U Odsjeku za biološka vještačenja uglavnom rade na ubistvima čiji su izvršioci nepoznati, a nerijetko otkrivaju i lažna prijavljivanja silovanja, iza kojih stoje žene željne osvete prema bivšim momcima i slično.
"Bilo je nekoliko baš paradoksalnih slučajeva lažnog prijavljivanja silovanja sa tim motivima, a u jednom od njih je djevojka željela fingirati tragove sperme tako što je na odjeću nanijela smjesu koju je napravila od vode i brašna", kazala nam je uposlenica u ovom odsjeku Alma Ušanović.
Imali su oni, međutim, puno ozbiljnijih i zastrašujućih slučajeva koje je valjalo riješiti.
"Svima je poznat slučaj silovanja i ubistva Amine Šabanagić iz Sanskog Mosta, koje je počinjeno 2004. godine. Istraga je godinama tapkala u mjestu, a upravo je naša šefica Elmira Karahasanović insistirala da se istraga ponovo otvori, što je rezultiralo time da je ubica pronađen i kažnjen sa 35 godina zatvora. Primijenjena je tada masovna DNK metoda, jer smo mi imali DNK profil ubice, ali se on nije poklapao sa bilo kim od osumnjičenih. Na osnovu masovne DNK metode ovaj put smo uspjeli odrediti familiju, a kasnije i porodicu iz koje potječe ubica. Nakon toga su dva brata pozvana da daju uzorke, da bi bila utvrđena krivica jednog od njih. Riječ je o Admiru Karabegoviću", navela je Ušanović.
Njena kolegica Anisa Rahmanović prisjetila se slučaja ubijene Aleksije Miloradović, državljanke Srbije. Žrtva je ubijena i bačena na smetljište na području Živinica, a u trenutku pronalaska njenog tijela nije bilo nikakve pretpostavke o tome čije bi tijelo moglo biti.
Obavijest iz Interpola
"Uzeli smo njen DNK profil, da bismo izvjesno vrijeme nakon toga bili obaviješteni o njenom nestanku iz Interpola u švicarskom Bernu. Analizom je utvrđeno da DNK profil pripada upravo njoj, a kasnije i da je sa mobitela upućivala pozive prema osumnjičenom za ubistvo, koji je tako i uhapšen. Valja istaći da je on u stanu koji je iznajmljivao u Živinicama oprao sve tragove ubistva, koji su bili u spavaćoj sobi i kupatilu, ali smo mi ipak našli tragove koji su nesumnjivo dokazivali da je počinio to ubistvo. Ispostavilo se da su njih dvoje bili u ljubavnoj vezi, da su radili u Švicarskoj te povremeno dolazili u Živinice. Ubica je dobio 17 godina zatvora", kazala nam je Rahmanović.
Naše smo sagovornice na kraju upitali i da li prate kriminalističke serije, te jesu li im možda ponekad smiješni primjeri koji se tamo eksponiraju. "Na jedno takvo pitanje je forenzičar svjetskog glasa, Henry Lee, odgovorio kako u TV serijama slučajeve zapravo riješe u vrijeme dok traju reklame, aludirajući na to da u serijama ne možete saznati o tajnama ovoga posla. Međutim, puno više vremena treba da bi se riješio jedan slučaj, nego što je to tih nekoliko minuta dok traju reklame. Nekada su nam neki detalji možda malo smiješni, neke serije volimo gledati i s uživanjem ih pratimo. Ali, isto tako, ako bismo neke od detalja iz slučajeva koje smo riješili mi preniijeli na ekran, vjerovatno bi dobar dio publike rekao kako pretjerujemo", zaključile su naše sagovornice, na čijem odsjeku uz njih i šeficu Karahasanović rade još Maja Martinović-Muk, Senija Alispahić i Alija Đulović.
Ko je bio fočanski doktor Sekula Stanić i zašto je danas došao u centar javnih rasprava
