Da li bi kupovina državnog aviona za Bosnu i Hercegovinu bila ekonomski opravdana
Avioni u vlasništvu države koriste se za važna državna putovanja, ali su i značajni za prezentaciju ozbiljnosti države. Također, njihova uloga dođe u vanrednim situacijama kada je potrebno u kratkom vremenskom roku prebaciti veliki broj ljudi ili materijala u druge države.
Pripadnici Civilne zaštite RS-a su za Tursku odletjeli avionom Air Serbia, dok se dio pripadnika Civilne zaštite iz FBiH prebacio letom Turkish Airlines-a, a dio vozilima zbog transporta potrebne opreme.
Trenutno u Bosni i Hercegovini avion posjeduje Vlada Republike Srpske koja je 2019. godine 19 miliona KM platila avion Cessna Citation CJ4. U javnosti je često kritikovano nerezonska upotreba ovog aviona i iznosile su se optužbe da je korišten za privatnu upotrebu.
Omer Kulić, pilot i stručnjak za avijaciju kaže kako je prije rata to bilo regulisana, te da je čak u toku rata Vlada Republike Bosne i Hercegovine koristila jedan spašeni avion Energoinvesta.
"Nekada je to bilo regulisano, prije rata je postojala državna avijacija. U okviru Saveznog izvršnog vijeća postojala je avijacija, a avijaciju su imali i veliki privredni giganti kao što su INA i Energoinvest. Poslije rata to je eliminisano. Jedan spašeni avion Energoinvesta je tokom rata obavljao te poslove, ali poslije rata je to eliminisano, zašto ne znam", govori Kulić.
On kaže kako država izgleda smiješno kada se državni dužnosnici prebacuju raznim čarter letovima i slično, te je ispričao detalj sa jednog od putovanja kada je on bio pilot.
"Kada je Bosna i Hercegovina primljena u Vijeće Evrope, ja tada letio za slovenačku firmu koja je bila angažovana da preveze delegaciju. Ja sam ih pokupio i odvukao, a istovremeno je išla i delegacija iz RS-a. Oni su odletili sa svojim avionom. Kad smo došli u Luksembrug, oni su sletili možda deset minuta prije nas i nas su parkirali pored njih. Tamo na avionu piše Republika Srpska, rekao sam im 'Evo gospodo ovi dolaze svojim avionom, a vi se vozite sa Slovencima. Hvala vam lijepa'", ispričao je Kulić.
Kaže kako naši političari nikada nisu shvatili vrijednost, da je to prije svega promocija države, ali i velika ušteda.
"Prije rata sam bio pilot poslovne avijacije Energoinvesta. Mi smo ovako računali, ako avion ima osam sjedišta na let do Tripolija, bilo je isplativo ako se ne kupe četiri avionske karte, a u tom avionu je išlo osam ljudi. Znači četiri čovjeka su putovala besplatno", objašnjava ovaj iskusni avijatičar ekonomsku isplativost posjedovanja aviona.
Pojašnjava kako jedan vrlo kvalitetan avion sa osam do deset sjedišta košta 16 do 17 miliona dolara. Takvi avioni se mogu koristiti u različite svrhe uključujući medicinski transport, može se čak i na tržištu koristiti kao airtaxi.
"Takav avion bi mogao biti na raspolaganju svima kojima treba. Naravno kada lete političari oni bi imali prednost, ali kada oni na lete on može biti na raspolaganju u druge svrhe". kaže Kulić.
Prema njegovim riječima posljednji put ozbiljna incijativa za kupovinu aviona za državnu upotrebu bila je oko 2010. godine, ali da ta ideja nije realizovana.
