Da li je davanje podrške političkim stranama u drugim državama politički autogol?
Članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović su otvoreno podržali Đukanovića, a mnogi su se zapitali koliko je zapravo takav potez bio mudar.
Iako je Đukanović vodio prijateljsku politiku prema Bosni i Hercegovini, te je kao takav u teoriji bolja opcija za BiH, mora se primjetiti da je podrška članova Predsjedništva bila isključivo simboličke prirode, te da gotovo nikako nije mogla uticati na stanje na terenu.
Milatović se kasnije oglasio i kazao da ne zamjera nikome što je podržao njegovog protukandidata, no ne treba biti naivan pa očekivati da jedina posljedica opredjeljenja za bilo kojeg kandidata na izborima u drugoj zemlji, lični sud jednog pojedinca.
Iako iz nešto drugačije pozicije, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Turskoj dao otvorenu podršku Recepu Tayyipu Erdoganu. Poznato je kako veze između Izetbegovića i Erdogana nadilaze i one stranačke, te ovakav potez nije iznenadio gotovo nikoga, no kao i u slučaju Crne Gore mnogi su se zapitali koliko je to bio mudar potez.
Iako je SDA opozicija, kako na državnom tako i na entitetskom nivou, poznavajući političke procese u BiH nije isključivo da se u dogledno vrijeme ponovo vrati na vlast. S druge strane mnogi analitičari predviđaju poraz Erdogana, te da će svojevrsna mobilizacija opozicije biti prevelik zalogaj za dugogodišnjeg turskog lidera.
U takvom razvoju situacije, gdje bi pobjedu na izborima odnio kandidat ujedinjenje opozicije Kemal Kilicdaroglu, teško je procijeniti šta bi to značilo za BiH. Značaj Turske za BiH u ekonomskom i privrednom smislu je mnogostruko veći od značaja Crne Gore, te bi posljedice promjene određenog političkog kursa prema BiH bile daleko značajnije.
Izetbegović se direktno obratio Bošnjacima u Turskoj, odnosno onima koji imaju porijeklo iz BiH da glasaju za Erdogana. Podršku turskom lideru je dala i sestrinska stranka SDA Sandžaka, predvođena dugogodišnjim predsjednikom Sulejmanom Ugljaninom.
No da stvar bude apsurdnija podršku Erdoganu je iskazao i predsjednik SNSD i RS-a Milorad Dodik. Dodik je slično kao i Izetbegović pozvao sve državljane Turske porijeklom sa "ovih prostora" da daju glas Erdoganu ističući njegov stav o poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH. Jasno je da politike SDA i Dodika nemaju nikakvih dodirnih tačaka, osobito u viđenju budućnosti Bosne i Hercegovine, no iz ovog primjera je jasno da podrška Erdoganu nije određena interesom države.
"Protivnički tabor" u ovom, ali i u svim drugim slučajevima, podršku za drugu stranu može protumačiti kao direktno miješanje u unutrašnje stvari druge zemlje. Iz pozicije Bosne i Hercegovine, koja se od sticanja nezavisnosti bori sa raznim uplitanjima u vlastitu unutrašnju politiku to je posebno osjetljivo pitanje.
Vrijeme će pokazati da li će eventualni poraz Erdogana donijeti određenu promjenu politike spram Bosne i Hercegovine, no u zemlji gdje jedinstvena vanjska politika praktično i ne postoji to prevazilazi uobičajene diplomatske okvire i ima dodatni značaj.
