Meteorolozi će kazati da je tog dana formirano polje niskog zračnog pritiska iznad Jadrana kada je polarni vazduh iz srednje Evrope stigao na Mediteran. Hladne zračne mase su se pomiješale sa toplim zrakom, što je dovelo do razvoja ciklona koja se premjestila na kopno, što je za rezultat imalo ekstremne padavine, nezabilježene u posljednjih 120 godina.
Poplave su odnijele najmanje 21 život, te pogodile skoro milion stanovnika BiH. Međutim, prirodna nepogoda je donijela i solidarnost te nevjerovatne primjere međusobne podrške. Stanovništvo iz svih dijelova BiH je ustalo da pruži pomoć, pa su brojne organizacije, grupe, ali i pojedinci krenuli putem pogođenih područja kako bi pomogli unesrećenim.
Put nas vodi u Šamac, pogranični gradić na obalama rijeka Bosna i Sava, jedno od mjesta koje je katastrofa iz 2014. najteže pogodila. Dočekuje nas Velimir Maslić, naš domaćin i predstavnik Općine Šamac koji je godinama radio na realizaciji projekata oporavka od poplava. Priču započinjemo na keju.
"Ovdje je bila skela. Djeca su u školu išla sa čamcem. Trgovalo se, povezivalo. Ovo je bila tačka susreta. Želimo obnoviti kej, sačuvati ga. Voda s vremenom nadire da presiječe kej. Mi želimo napraviti nešto od ove lokacije jer ne trebamo se plašiti vode, trebamo je iskoristiti za napredak i razvoj zajednice", pojašnjava Maslić.
No, brzo nas razgovor sa budućnosti vraća na maj 2014. godine. Nedaleko od keja je ušće rijeke Bosne u Savu. Te kobne noći dok su mještani radili na održanju kritičnih tačaka savskog nasipa, voda je prošla iz rijeke Bosne.
"Voda je probila zemljišni nasip i kroz nekoliko sati napunila grad. Svi su nas uvjeravali da do toga neće doći. Mogli smo učiniti mnogo više da zaštitimo i stanovništvo i imovinu da smo imali upozorenje na vrijeme. Sjećam se dobro i te noći i svega što je kasnije uslijedilo", prisjeća se Velimir.
Uprkos katastrofi, cijela zajednica se brzo okrenula čišćenju i oporavku. Sedam godina poslije, vide se rezultati obnove. Opštinska zgrada, Dom zdravlja, centralna osnovna škola, sanirane zahvaljujući programima oporavka koje je podržala Evropska unija, a proveo UNDP, ali i kroz brojne druge donatorske programe. No, za Velimira, posao još nije završen.
"Potrebno je još raditi. Imamo dio zemljišnog nasipa koji je niži, nekih 1000 metara kojim bi zaštita grada bila zaokružena. Nakon ovoliko godina možemo reći da smo naučili važne lekcije, da je obnova poslije poplava mnogima osigurala poboljšanje uslova za život i najvažnije od svega, pokazali smo šta znači solidarnost u zajednici", zaključuje Velimir.
Danas u Osnovnu školu "Šamac" ide 389 đaka. Učenici su se vratili u školske klupe. Centralna zgrada je obnovljena, kao i učionice u područnom odjeljenju.
"Stanje koje imamo sada ne bismo imali da nije bilo podrške donatora i programa koje je proveo UNDP. Trebalo je puno vremena da se oporavimo kao zajednica, ali u svakom slučaju, zahvaljujući činjenici da je škola relativno brzo obnovljena – mnogo je značilo za nastavak života. Starije generacije koje danas idu u školu sjećaju se perioda poplava, a posljednja godina je donijela i nove izazove koji sada više imaju veze sa pandemijom. No, svake godine sa đacima prolazimo vježbe evakucije i pripreme. Djeca se brzo prilagode, razumiju i prihvataju takve zadatke", prepričava nam trenutno stanje Svjetlana Đurić, direktorica škole.
Jovan Živković je bio načelnik Higijensko-epidemiološke službe za vrijeme poplava, a danas je direktor Doma zdravlja.
"Sjećanja su i danas veoma svježa. Ja sam bio do nekih pola 12 na nasipu, rekoše napreduje pet do deset centimetara na sat, otišao sam odmoriti računajući da po toj procjeni imamo vremena da nastavimo dalje ujutro. Procjene su nas prevarile, već u pet ujutro voda se izlila. Mi nismo imali plan za takve stvar, čak i kada je bila neposredna opasnost, nismo imali neke instrukcije kako se ponašati. Evakuisali smo što smo mogli evakuisati Danas su kapaciteti prošireni, hronične boljke koje smo imali ranije su riješeni kroz obnovu, renovirali smo ono što je oštećeno i uništeno. Imali smo podršku sa različitih strana", prepričava dr. Živković.
Direktor Doma zdravlja vjeruje da je Šamac iz poplava izašao spremniji za sve buduće izazove.
"Ljudi koji su prošli stekli su iskustvo i znaju šta se može i mora bolje organizovati. Suština je u tome da mi tada nismo dobili informaciju i procjenu stručnjaka na nekih 24 do 48 sati da postoji ozbiljna mogućnost velike poplave. Danas, čim malo zapada kiša, provjerim stanje vodostaja, to mi je ostalo.. Vjerujem da sada znamo mnogo više o tome kako se organizovati u takvom slučaju. Šamac je definitivno naučio lekcije", poručuje dr. Živković.
Velimir zaključuje da je mnogo je donacija uloženo u Šamac, a zahvaljujući tome uspjeli su realizirati obnovu. Brojnim ljudima u stanju potrebe pružena je pomoć. Uvijek se može još raditi na podršci zajednici, ali svi smo zahvalni što te najteže mjesece i godine nismo morali proći sami.
Dok uživamo u sunčanom danu na rijeci Savi, čuje se smijeh djece koja su ove godine krenula u prvi razred osnovne škole. Oni su rođeni nakon poplava i ne pamte vrijeme katastrofe. Posmatramo nasipe na Savi i možemo samo da se nadamo da će izdržati teške kiše u godinama koje dolaze. U meteorologe se možemo pouzdati, a oni kažu da je malo potrebno da se poklope uslovi za ponavljanje 2014. godine. Da li smo izvukli dobre lekcije, ili su one ostale nenaučene, pitanje je na koje je bolje dobiti odgovor po toplom sunčanom danu, nego onda kada voda opet dođe do koljena. A Šamac pamti.
