Da li su ekonomske integracije sa zemljama EU zapravo jedini dostižan cilj za BiH?

Kada bi morali pozicionirati Bosnu i Hercegovinu u jednom od spomenutih nivoa integracije, ona bi bila najbliža asocijativnom članstvu. Ovaj nivo integracije omogućio bi pojednostavljenu saradnju sa zemljama Evropskog ekonomskog prostora (EEA).

Postoji razlika između asocijativnog članstva onih zemalja koje su aplicirale za punopravno članstvo i zemalja koje primjenjuju u cjelini ili veliki dio evropske pravne stečevine, koja je povezana za unutrašnje tržište ili Evropsko jedintveno tržište, ali ne pretendiraju da postanu članice EU.

Dvije grupe zemalja u "asocijativnom članstvu"

Državni savjetnik za evropske intergacije u Sjevernoj Makedoniji Dragan Tilev kazao je za Klix.ba da u prvu grupu spadaju zemlje Zapadnog Balkana, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Albanija, Crna Gora i Kosovo, kao i zemlje istočne Evrope, Ukrajina, Moldavija i Gruzija.

U drugoj grupi spadaju Norveška, Island, Lihtenštajn, kao i Švicarska, zemlje koji imaju obavezu da uplaćuju u budžetu Evropske Unije, u saglasnosti s njihovim bilteralnim ugovorima. Naglašava da četiri nivoa saradnje nisu nešto novo.

"Oni postoje i danas, u njemačko-franckuskom izvještaju to se samo lijepo objašnjava", rekao je Tilev.

Ističe da su u asocijativnom članstvu sve zemlje koje imaju asocijativni ugovor/status sa Evropskom unijom, u koje spadaju sve zemlje koje imaju SAA (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju).

"Zapadni Balkan, Istočna Evropa, čak i neke zemlje Afrike. Ono što nas razlikuje (Zapadni Balkan) kao asocijativne zemlje je mogućnost za punopravno članstvo jer smo geografski u Evropi. To su zemlje koje u svojim asocijativnim ugovorima imaju tzv. evolutivnu klauzulu, ili klauzulu koja im daje perspektivu za punopravno članstvo, ukoliko se na to odluče", kaže Tilev.

Naglašava da u ovu grupu asocijativnih članova spadaju i zemlje EEA i EFTE koje dijele geopolitiku sa EU, i evropsku pravnu stečevinu, ali nemaju za sada namjeru postati članice EU.

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo za Klix.ba je istakao da koncept "asocijativnog članstva" kao takvo nije definisano u formalnom legislativnom okviru Evropske unije, ali da nije ni potpuno nova ideja.

"Radi se hibridnoj verziji njemačkog, odnosno Merkeličinog koncepta “privilegiranog partnerstva” i francusko-njemačkoj ideji 'asicijacijskog članstva' Velike Britanije koja su inkorporirana u ekspertski izvještaj. Privilegirano partnerstvo je pokrenuto kao koncept koji bi, između ostalih približio Tursku ekonomska Evropskoj uniji, ali je ostavio dovoljno daleko od punopravnog članstva, dok je druga ideja inicirana kao opcija za Veliku Britaniju nakon Brexita", rekao je Turčalo.

Prilika za Bosnu i Hercegovinu?

Na pitanje da li je formaliziranje četiri nivoa integracija kroz njemačko-francuski izvještaj poruka zemljama Zapadnog Balkana da je članstvo daleko, Turčalo je kazao da su preporuke razvijene u izvještaju u velikoj mjeri plod naučenih lekcija EU.

"Svjesne su da kod nekih zemalja, kandidata za članstvo, ne pokazuje postojanje geopolitičke konvergencije sa Unijom što je zapravo preduvjet da bi se krenulo ka drugom koncentričnom krugu i članstvu u jedinstvenom ekonomskom prostoru u kojem bi se onda radilo na socio-ekonomskoj konvergenciji tih zemalja sa Evropskom unijom. U suštini, ova priča o koncentričnim krugovima ili četiri nivoa saradnje pokazuje da će taj proces biti pretvoren u onoliko 'dalek' i dugotrajan koliko ne samo kandidatkinjama bude trebalo za geopolitičko i socio-ekonomsko usklađivanje sa EU, već i koliko EU bude trebalo da se unutra usaglasi koja je njezina geopolitička putanja", napominje Turčalo.

Na isto pitanje Tilev tvrdi da njemačko-francuski izvještaj govori potpuno suprotno tome.

"Perspektiva za punopravno članstvo za zemlje Zapadnog Balkana, sad i za Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju, je čak izvjesnije. No, pod uslovom da se realizuju i reforme unutar Evropske Unije, kako bi se ovaj kompleksan sistem osposobio da apsorbuje nove članice, a da pri tom postane efikasniji u odlučivanju. Svijet se brzo mijenja, mora se menjati i EU, a i mi sa njom", rekao je Tilev.

Njemačko-francuski izvještaj dodatno obrađuje načine kako se proces proširenja može olakšati time da se odlučivanje jednoglasnosti svih 27 članica koristi samo na početku i na kraja pristupnih pregovora, a sve odluke između bi se donosile Kvalifikovanom većinom. To bi moglo da olakša i ubrza put ka članstvu.

Pitali smo Turčala da li je ovakav okvir prilika za našu zemlju da se približi ekonomskim standardima EU, a da ne mora provoditi teške političke reforme sistema oko kojih nema konsenzusa.

"To bi bila prilika kada bi se u Bosni i Hercegovini približavanje evropskim ekonomskim standardima gledalo kroz neku drugu prizmu, a ne političku. Isto tako, to bi bila prilika kada bi mi zadovoljili zahtjev iz prvog koncentričnog kruga, odnosno geopolitičku konvergenciju. To bi bila prilika i kada bi izražena deklarativna podrška EU integracijama u Bosni i Hercegovini bila stvarna, jer politički diskurs, na primjer, unutar vladajuće političke strukture Republike Srpske je sve, ali ne i eurointegracijski", rekao je Turčalo.

Dodaje da anti-EU i antizapadni sentiment koji se gradi tim političkim diskursom je vidljiv i u istraživanju javnog mnijenja koje pokazuje da bi samo polovica ispitanika u Republici Srpskoj u slučaju referenduma glasala za članstvo u EU.

"Ne bi da budem pesimističan, ali kao neko ko daje prednost podacima, informacijama i kritičkoj analizi diskursa and impresijama i emotivnom poimanju politike, mislim da bi to moglo biti još jedna propuštena prilika", zaključio je Turčalo.