Da li su OHR i PIC današnjim saopćenjem o odlukama NSRS-a potpisali kapitulaciju?
Umjesto toga, pozvali su poslanike u Parlamentarnoj skupštini BiH da usvoje izmjene i dopune Zakona o VSTV-u BiH u skladu sa preporukama Evropske komisije.
Koliko god komično zvučalo, PIC je pozvao zastupnike SNSD-a da reformišu državni Zakon o VSTV-u, par sati nakon što su njihove stranačke kolege u NSRS-u ušle u proces rušenja istog i nakon što su najavili veliki broj drugih zakona kojima će osporiti nadležnosti države.
"Konkretno, PIC ohrabruje poslanike u Parlamentu BiH, koji su izabrani iz RS-a, kao i sve druge izabrane predstavnike, da usvoje izmjene i dopune Zakona o VSTV-u BiH u skladu sa preporukama Evropske komisije", stoji u saopćenju PIC-a.
Dodik je odavno prešao crvenu liniju pa su ovakva i slična saopćenja PIC-a zapravo samo vjetar u leđa njegovoj politici.
Pozivati na reformu državnog zakona o VSTV-u u trenutku opće političke krize saopćenjem kojim se primarno referišu na postupke NSRS-a jeste opravdavanje Dodikovog poteza, odnosno stvaranje dojma da su argumenti SNSD-a validni, ali se samo ne slažu sa načinom razrješenja tog problema.
Također, takvim postupkom PIC odgovornost disperzuje na sve političke snage u državi. Istina, u toj percepciji odgovornost nije podjednaka, ali to ne mijenja suštinu napisanog, PIC legitimiše Dodikove postupke i pružaju Dodiku mogućnost za nove zahtjeve.
Historia est magistra vitae
Međunarodnoj zajednici ne bi bilo prvi put da podlegne pritiscima predsjednika SNSD-a.
Dodik je 2012. godine, prijetnjama referendumom i ucjenama uspio iznuditi odluku OHR da povuče strane sudije i tužioce iz Suda i Tužilaštva BiH. Tadašnja predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton je, baš kao PIC danas, prijetila Dodiku sankcijama, ali mu je na kraju dala sve što je tražio.
Postavlja se pitanje ima li bosanska strana luksuz vjerovati međunarodnoj zajednici?
Trenutno svjedočimo odvijanju dva uporedna procesa, koja imaju identičan cilj, oslabiti poziciju bosanskog političkog faktora kako na državnom tako i na federalnom nivou.
-
S jedne strane reformom Izbornog zakona, gdje stranci u želji da udovolje interesima Hrvatske, presude Evropskog suda za ljudska prava koriste za ispunjavanje ciljeva Dragana Čovića, iako se ni jedna od njih nije ticala "hrvatskog pitanja".
-
S druge strane, indirektnim pozivanjem na dogovor s Dodikom, njegovim zahtjevima za vraćanje na "izvorni" Dejton se daje legitimitet. Da se Dodik danas odluči povući iz avanture u koju je krenuo u očima međunarodne zajednice ispao bi heroj, a ne krivac, uprkos tome što zemlju godinama drži taocem svoje politike. U tom slučaju, vrlo lako bi dobio makar nešto od onoga što je zahtijevao.
U ovom trenutku, o samom povjerenju u OHR i PIC najbolje govori činjenica da pola zastupnika iz Federacije BiH u državnom parlamentu ne učestvuje u pregovorima za Izborni zakon. Četiri stranke su odbile sjesti za sto i razgovarati o pregovorima koji se suštinski odnose upravo na ovaj entitet, a one imaju 14 od 28 zastupnika.
U javnosti se stvara utisak da sve što predstavnici međunarodne zajednice rade posljednjih mjeseci ima za cilj uspavljivanje i umrtvljivanje bilo kakve reakcije bosanske strane. Odnosno, čini se da pokušavaju ubijediti bosansku stranu da prihvate politički poraz, a zauzvrat bi dobili garanciju međunarodne zajednice da će "suverenitet i teritorijalni integritet BiH" biti očuvan.
