Ovaj zaboravljeni grad, bar od političkih centara moći, trebao bi napokon imati mogućnost biranja, dobit će kakvo-takvo Gradsko vijeće, neki korektiv spornih trošenja bar stotinjak miliona maraka javnih sredstava godišnje i to nije mala stvar. Pokrenut će se i drugi procesi koji su zbog nepostojanja izabrane vlasti bili odloženi u neke prašnjave fioke gradske administracije.
Može biti zadovoljna i međunarodna zajednica koja je još jednom manifestirala snagu "holbrukovanja", način kako svoju "soft power" zna konkretizovati, kroz procese koje je na ovim prostorima obilježio tvorac Dejtona Richard Holbrooke.
Zadovoljniji nakon pregovora izgledao je predsjednik HDZ-a Dragan Čović koji je u prvi plan gurnuo da je ovako "osiguran legitimitet za naredne opće izbore uz legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda". Bez obzira na to što je taj sporazum s dugim rokovima izvršen, Čović ima papir kojim može mahati ispred svog biračkog tijela, ali i međunarodne zajednice.
Simptomatično je da je poslije potpisa Bakir Izetbegović govorio kako bi druge generacije političara trebale dočekati bolji statut te kako ovaj ostavlja mogućnost "mnogih blokada, mogućih usporavanja i zaustavljanja procesa". Zanimljivo će biti kako će SDA ovo Čovićevo osigurano legitimno predstavljanje odbraniti prema koalicijskim partnerima kojima je baš Izborni zakon jedan od tri jedina politička cilja, uz NATO i EU.
Način implementacije presude, odnosno provedbe izbora, sada ide u Parlamentarnu skupštinu BiH, a ovi usaglašeni model(i) dali su materijal brojnim stranačkim kalkulacijama. Prema nekima bi uz uvrštavanje rezultata izbora iz 2018. godine stranke s "hr" predznakom imale 20, a ove "probosanske" 15 vijećnika. Opet, izborni rezultati su živa materija, a odljev stanovništva te trendovi većeg ili manjeg izlaska birača na glasanje mogu dovesti do velikih odstupanja.
Svako komponovanje izabranog zakonodavnog tijela s više izbornih jedinica podložno je stranačkom inžinjeringu i ide na ruku većim strankama jer poskupljuje vrijednost jednog izabranog vijećnika. Posebno je zanimljivo kako je koncept "jedan čovjek jedan glas", koji vrijedi u manje-više svakoj jedinici lokalne samouprave u BiH, u slučaju Mostara HDZ napustio nakon 2013. godine kad su rezultati popisa stanovništva postali poznati.
Sam statut izgleda nespretno i nesretno složen. Činjenica da sjedište Grada Mostara ima dvije adrese, jednu u ulici Hrvatskih branitelja, drugu u ulici Adema Buća, ne mora ništa značiti, ali šalje potpuno pogrešnu poruku.
Borilački spektakl u Njemačkoj: Boje BiH u februaru brane Šendro, Krnjić, Biber...
