"Dani Beča i nauke" u Sarajevu: Javni prijevoz je budućnost, javne usluge ne treba privatizovati

"Vozila (javnog prijevoza) su cijeli dan u funkciji i nije im potreban parking. Time se dobija prostor koji možete ozeleniti. I sami znate da su zelene površine potrebne za čist zrak. Ne samo da se javnim prijevozom doprinosi kvalitetu zraka, već i pješačenjem i vožnjom bicikla", dodaje.

U nastavku je govorio o korištenju samovozećih vozila u javnom prijevozu. U dijelu Beča koristi se samovozeći autobus. Peters smatra da evropski gradovi još nisu spremni za samovozeće autobuse.

"Primijetili smo da im je potrebna infrastruktura koja bi bila dio saobraćajnica. Evropski gradovi nisu spremni za ovakav oblik prijevoza", konstatovao je.

No, mišljenja je da je perspektiva u podzemnoj željeznici s autonomnim vozom i u autonomnim automobilima koji neće biti u individualnom privatnom vlasništvu.

"Zbog toga istovremeno radimo na razvoju podzemne željeznice sa samovozećim vozom. Razvoj se dešava nadogradnjom postojeće infrastrukture. Mislim da ćemo od toga imati dosta ekonomskih prednosti. Budućnost vidimo i u autonomnim automobilima koji neće biti u individualnom vlasništvu, već da budu dio javnog prijevoza. Cilj je da na cesti bude manje privatnih automobila. Veliki je potencijal u tome da takav automobil koristi više građana", kazao je.

U kontekstu skorog početka produženja tramvajske pruge od Ilidže do Hrasnice, pitali smo ga da li je potrošnju u javnom prijevozu utemeljeno posmatrati isključivo sa ekonomskog aspekta.

"Čestitam na tome da tramvajska linija ne postoji samo u centru grada, nego i na tome da postoji izvan grada. Ljudi nisu ograničeni. Postoji oni koji žive izvan grada, ali u gradu rade ili žele da posjete npr. ustanove kulture. Naravno da to mora biti ekonomski opravdano, ali ekonomska opravdanost ne mora biti jedina", naglasio je.

Podsjetio je na druge aspekte investiranja u javni prijevoz.

"Tu su socijalni aspekt, tj. omogućavanje ljudima da dođu u gradsko područje i, naravno, pitanje okoliša koje je možda i najbitnije. Treba uzeti i u obzir troškove koji se mogu desiti ako se ništa ne poduzme, a koji se ne mogu lako izračunati. Dakle, ako se ne ponudi alternativa za automobile kojima se štetno utječe na okoliš. Osim toga, odgovarajući je put i izgradnja dugih biciklističkih staza", naveo je.

Peters se nada da će automobili prevladati u odnosu na privatne automobile.

"Nadam se da će javni prijevoz pobijediti. To je proces koji se ne dešava preko noći. Nije se ni preko noći desilo da jedan grad bude za automobile. To nije učinila neka viša sila, već je to bila odluka ljudi. Na nama je da napravimo grad koji će biti u skladu s našim potrebama i zamislima", poručio je.

Za njega je javni prijevoz, zajedno s pješačenjem i prijevozom biciklom, sredstvo budućnosti.

"Pješačenje je fundamentalno. Osnovna potreba čovjeka je da hoda. To ne znači da automobila nikako neće biti. Automobil će biti potreban onima koji ne mogu hodati, koji imaju malu djecu isl.", dodaje.

Ukazao je na ono što smatra ključnim pitanjem, a to je pitanje posjedovanja automobila.

"Pitanje je da li se taj automobil mora posjedovati ili da ipak postoji mogućnost dijeljenja automobila (car sharing). Ako bi se automobil dijelio, smanjio bi se broj vozila, ali bi i dalje postojala mogućnost prijevoza automobilom. Car sharing već postoji, što znači da se ide od posjedovanja automobila do toga da se on isključivo koristi, a ne posjeduje", zaključio je.

Javna uprava

Thomas Prorok iz austrijskog Centra za istraživanje javnih politika je među onima koji ne misle da javna uprava treba funkcionisati na principima tržišne ekonomije kako bi bolje pružala usluge.

"Ne. Vrlo je bitno za opće dobro da to ne bude na principima tržišne ekonomije. Zbog toga postoji evropski standardi za javnu upravu, a to su transparentnost, participacija, informacija i odgovornost koja se mora ojačati. Za to postoje mogućnosti, ali bez privatizacije sistema. Primjera radi, kod javnog prijevoza je moguće razmišljati o tome da se primjene pojedine stvari iz privrede i menadžmenta. No, ni u kojem slučaju ga ne treba privatizovati", naglasio je.

Podsjetio je da mnogi njemački gradovi otkupljuju privatizovana preduzeća za vodovod, saobraćaj i otpad - vraćaju ih u javni sektor. Saglasan je da se javna uprava mora promijeniti, ali ne privatizacijom.

"Privatizacija ili prihvatanje tržišnih principa na slijepo bilo bi pogrešan put. U Slovačkoj, Češkoj, Poljskoj, ali i ovdje na Zapadnom Balkanu (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija i Kosovo) smo vidjeli da usluge dugoročno bivaju skuplje i lošije. No, slažem se da ne može ostati ovako kako je sada, jer usluge nisu dobre", rekao je.

Komentarisao je to što javna uprava u Bosni i Hercegovini odbija prihvatiti nužne promjene.

"Nažalost, ide presporo. Napravi se jedan korak naprijed, pa se napravi jedan korak nazad. Jedini je put da se s evropskim partnerima razmjenjuju iskustva te je potrebno stvoriti veći pritisak u samoj Bosni i Hercegovini", izjavio je.

Sarajevo je istakao kao primjerom koliko je složen administrativni sistem u kojem više nivoa vlasti mora sarađivati. Dakle, postoje općine, Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo. Pozvao je i na odgovornost građana.

"Ovdje vidim veliki potencijal, ali se pitam da li građani kada glasaju, da li znaju da li pri izboru kantonalne vlasti biraju i gradsku vlast, da li znaju koje su nadležnosti, koje usluge pruža svaki od nivoa vlasti. To je pitanje odgovornosti", naveo je.

Proroka smo pitali kako da građani budu više uključeni u donošenje odluka, tj. da njihova participacija ne bude od izbora do izbora.

"Potrebno je da vlast od građana ima povratne informacije. Ne radi se o tome da građane pitate da li rado žive u Sarajevu. Radi se o tome da ih konkretno pitate - da li tramvaj dolazi na vrijeme, da li moje dijete ide u vrtić. Građani se moraju shvatiti za ozbiljno. To vam je životna stvarnost. Građani se moraju informisati o tome šta je urađeno po nekom pitanju. Često se dešava da se anketa provede, ali da nema reakcije. U Beču primjećujemo da su mali projekti participacije vrlo bitni. Građani, uprava i politika moraju učiti na malim projektima", konstatovao je.

Zaštita okoliša i zdravstvo

Stefan Sauermann, prorektor na Univerzitetu primijenjenih nauka u Beču, napomenuo je da korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) znači čistiji zrak, emitovanje manje toplote isl., ali da nije uvijek lako doći do toga.

Kao najveću opasnost koje klimatske promjene predstavljaju po gradove istakao je prirodne katastrofe koje uzrokuju velike štete. Istakao je i opasnosti po poljoprivredu, zbog čega su mnogi ljudi primorani da migriraju u gradove.

S obzirom na to da je u Austriji radio na digitalizaciji zdravstvenih usluga, objasnio je šta uopće znači digitalizacija zdravstva.

"Promjene u zdravstvu su posljedica digitalizacije. Sada postoji mogućnost susreta s pacijentima korištenjem digitalnih medija. Pacijenti više nisu primorani da uvijek idu u bolnicu, što je značajno i u prevenciji. Koriste se videopozivi i chatbotovi. Tako da zdravstvene usluge bivaju brže i jeftinije. Podaci koji nam na taj način postaju dostupni su kvalitetniji i dostupni su u realnom vremenu", ukazao je.

Pitali smo ga kako digitalizovane zdravstvene usluge učiniti razumljivima i pristupačnima svima.

"U slučaju da je nekome potrebna pomoć, može se osloniti na pomoć porodice, komšija i prijatelja. Naravno i da pružaoci zdravstvenih usluga moraju imati neku vrstu kontakt osobe ili kontakt ureda koji će ovim osobama pružiti odgovarajuću asistenciju, pomoć", rekao je Sauermann.

Saradnja Beča i Sarajeva

Martin Pospischill, voditelj bečkog Magistarskog odjela za evropske poslove je saradnju Beča i Sarajeva ocijenio kao izvrsnom. Tvrdi da su vlasti veoma zainteresovane za bečke politike.

Istakao je da je ovosedmična konferencija "Dani Beča i nauke" pokazatelj razvoja saradnje gradova. Prvi put je u posjeti glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, veoma je inspirisan ljepotama grada, onim što je urađeno poslije rata i interkulturalnošću grada.