Darja Softić Kadenić: Oko 11 hiljada ljudi u Sarajevu je obuhvaćeno Zakonom o prevenciji i suzbijanju korupcije

Zakon gore pobrojanim licima zabranjuje obavljanje više od jedne javne funkcije na bilo kojem nivou vlasti. Članovima vlade, skupštinskim zastupnicima, gradonačelniku, općinskim načelnicima i vijećnicima se uz to onemogućava članstvo u upravljačkim strukturama javnih preduzeća i agencija za privatizaciju tokom 12 mjeseci poslije prestanka mandata, a to ograničenje se dodatno proteže i na njihove bliske srodnike – (van)bračne partnere, roditelje/usvojitelje, djecu/usvojenike, i druge članove domaćinstva. Onemogućava se nosiocima javnih funkcija da tokom vršenja funkcije pogoduju firmama kojima su vlasnici oni sami ili njima bliske osobe, ili da oni ili njihovi bliski srodnici rukovode udruženjima (neprofitnim organizacijama) koja dobijaju sredstva iz budžeta bilo kojeg nivoa vlasti.

Zakon se neće primjenjivati retroaktivno jer je zabrana retroaktivnosti jedno od temeljnih načela pravne države. Zakon će se primjenjivati na sve osobe koje u momentu njegovog stupanja na snagu budu nosioci javnih funkcija kako je to definirano u zakonu.

Smatrate li da će od 1.1.2023. godine, odnosno od početka primjene nadležni Ured imati pune ruke posla te da li će proširiti svoje kapacitete da bi mogao odgovoriti zadatku?

Ovim Zakonom, Uredu za borbu protiv korupcije dodaju se vrlo bitne i obimne nadležnosti za koje Ured već ima vrlo značajne kapacitete. Velika je prednost što Zakon ne pretpostavlja tek formiranje nekog novog tijela, nego što gradimo na postojećim kapacitetima. Ured već raspolaže odličnim početnim uslovima za utvrđivanje sukoba interesa. U kontekstu sukoba interesa posebno je značajan Registar imenovanih lica u Kantonu Sarajevo, koji Ured vodi još od 2018. godine, u kojem se vode podaci za preko 7800 imenovanih lica, sa podacima o nazivu institucije u kojoj je osoba imenovana, nazivu funkcije, početku i kraju mandata i drugim podacima koji omogućavaju lakše utvrđivanje eventualnih nespojivosti predviđenih Zakonom.

Uz to, Ured od ranije vodi registar imovine nosilaca javnih funkcija, što je još jedan vrlo važan segment u borbi protiv korupcije i za otkrivanje sukoba interesa. Tokom mandata nosioci javnih funkcija godišnje ažuriraju imovinske podatke i Ured prati tokove i detektuje eventualne nesrazmjere u primanjima i prijavljenoj imovini.

Svakako će, međutim, u cilju adekvatne i ažurne provedbe novih nadležnosti predviđenih ovim Zakonom biti potrebno četiri-pet novih uposlenika.

Zakon tretira i tzv. povezana lica i nespojivosti funkcija. Šta to znači u praksi?

Radi se o ključnim pojmovima u kontekstu sukoba interesa. Nespojivosti se odnose na one odredbe zakona koje reguliraju šta nosilac javne funkcije ne može raditi tokom mandata i 12 mjeseci po njegovom prestanku, jer takve situacije predstavljaju sukob interesa.

Kako sam već navela, tokom trajanja mandata nosilac javne funkcije ne može istovremeno obavljati nijednu drugu javnu funkciju ni na jednom nivou vlasti, a 12 mjeseci po prestanku mandata, članovi vlade, zastupnici u skupštini, gradonačelnik, općinski načelnici, gradski i općinski vijećnici ne mogu biti direktori, predsjednici skupštine, članovi nadzornih i upravnih odbora u javnim preduzećima i agencijama za privatizaciju na bilo kojem nivou vlasti u BiH.

Nosilac javne funkcije, u toku mandata ne može biti ni u upravljačkim strukturama u privatnoj firmi u koju je institucija u kojoj vrši javnu funkciju, za vrijeme njegovog mandata, ulagala kapital ili s kojom je sklapala ugovore, bez obzira na vrijednost ugovora, kao ni u firmi koja posluje sa drugim institucijama koje se finansiraju iz budžeta bilo kojeg nivoa vlasti, ako je vrijednost sklopljenog ugovora veća od 10.000 godišnje. Nosilac javne funkcije tokom mandata ne može biti ni odgovorno lice u udruženjima i fondacijama koje se finansiraju iz budžeta bilo kojeg nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini u iznosu većem od 10.000 KM godišnje.

Navedena ograničenja se osim na nosioce javnih funkcija odnose i na njihove bliske srodnike. Tu dolazimo do pojma povezanih lica. Za efektivno sprečavanje sukoba interesa nije dovoljno ograničenja predvidjeti samo za nosioca javne funkcije. Privatni interesi nosioca javne funkcije se pored njegove lične koristi i pogodnosti protežu i na bilo kakvu korist ili pogodnost za s njime povezana lica, a to mogu biti, osim srodnika i druga lica koja su sa nosiocem javne funkcije u ličnoj vezi poput kumstva ili dugogodišnjeg bliskog prijateljstva, političkoj vezi, poput stranačkih kolega, ekonomskoj vezi poput poslovnog partnerstva, ili drugoj vezi koja bi mogla uticati na objektivnost u radu nosioca javne funkcije.

Izričito je propisano da nosilac javne funkcije ne može glasati po bilo kojem pitanju koje se direktno tiče privrednog društva u kojem nosilac javne funkcije ili povezano lice imaju finansijski interes. Za kršenje bilo koje od navedenih normi su propisane ozbiljne sankcije.

Jedan od strahova običnog bh. građanina je i kada želi prijaviti neki oblik kriminala, u ovom slučaju korupciju. Koliko će ovaj Zakon unaprijediti taj segment?

Drugi dio Zakona o prevenciji i suzbijanju korupcije u Kantonu Sarajevo uspostavlja sistem zaštite prijavitelja korupcije čiji je osnovni cilj da prijavitelj ne trpi štetne posljedice zbog prijave korupcije. Zakon predviđa dva osnovna načina prijavljivanja, interni i eksterni. Interno prijavljivanje se odvija u samoj instituciji u kojoj je zapažena korupcija, dok se eksterno prijavljivanje vrši prema Uredu za borbu protiv korupcije. Otvoreni su različiti kanali za prijavljivanje - pismeno, usmeno na zapisnik i elektronskim putem.

Prijave mogu biti i anonimne, a propisana je obaveza čuvanja identiteta i zaštite ličnih podataka prijavitelja. Propisane su radnje koje su institucija odnosno Ured dužni provesti po primitku prijave za šta su propisani i rokovi. Ured može prijavitelju dodijeliti status zaštićenog prijavitelja, a organi i institucije su obavezne sarađivati sa Uredom i dostaviti sve podatke koje Ured u toku postupanja po prijavi traži. Ako ipak nastupi štetna radnja, Ured je dužan prijavitelju pružiti stručnu pomoć u sudskom postupku u dokazivanju da je štetna radnja koju je pretrpio uzročno-posljedično povezana sa prijavom korupcije.

Građani su u velikoj mjeri izgubili povjerenje u institucije, naročito pravosudne. Uz donošenje ovakvih Zakona, koliko se radi na depolitizaciji pravosuđa i kako taj problem sasjeći u korijenu te da li je to zapravo ključ rješavanja korupcije i drugih oblika visokog kriminala?

Reforma pravosuđa u smislu depolitizacije pravosudnih funkcija je sigurno jedan od ključnih elemenata za rješavanje problema korupcije. Nedavno objavljeni izvještaj Privremene istražne komisije za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH, kojom je predsjedavao Damir Arnaut, zastupnik Naše stranke u Parlamentu BiH, upravo je naglasio evidentne sprege politike i pravosuđa, kao i da su te sprege naročito prisutne na najvišim pravosudnim funkcijama. U izvještaju se konstatuje da se korupcija u pravosuđu u pravilu ne manifestuje kroz klasične oblike, poput traženja ili primanja mita, već kroz uticaj politike na imenovanja na najviše pravosudne pozicije, što ima za posljedicu da imenovana lica zauzvrat servisiraju političke interese. Izvještaj također identificira i problem tzv. pasivne korupcije, ističući da veliki broj nosilaca pravosudnih funkcija, njih čak preko 90%, stručno i pošteno obavlja svoj posao, ali da se iz straha od posljedica i konformizma ne suprotstavlja i ne prijavljuje svoje kolege, odnosno nadređene.

Jedno od rješenja je svakako i reguliranje i adekvatno sprovođenje pravila o sukobu interesa u pravosudnim institucijama, temeljitija kontrola imovine i drugi mehanizmi jačanja integriteta nosilaca pravosudnih funkcija kao i provođenje procedure vettinga – temeljite provjere i reevaluacije barem nosilaca najviših pravosudnih institucija. Ovakve mjere su polučile dobre rezultate u susjednim državama poput Albanije koje su se borile i bore se sa sličnim problemima.

I sami ste spomenuli da na višem nivou vlasti (FBiH) zakon postoji godinama, ali da se jednostavno ne primjenjuje jer ne postoji institucija koja će ga sprovoditi. Šta se zapravo krije iza toga i da li se na taj način sistemski štiti kriminal?

Da, federalni Zakon o sprečavanju sukoba interesa se ne provodi jer od 2013. godine nikada nije formirano tijelo koje bi utvrđivalo i sankcioniralo sukob interesa – tijelo koje bi obavljalo posao koji je usvojeni kantonalni Zakon povjerio Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo. Ne provodi se ni federalni Zakon o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala iz 2014. godine. Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije se od 2018. godine nalazi u parlamentarnoj proceduri. Parlament Federacije BiH asocira na Bermudski trokut za zakone i inicijative koji nestaju ili godinama lutaju u parlamentarnim procedurama između domova.

Očigledno je to posljedica nedostatka političke volje. Dosad se nije našla nijedna skupštinska većina koja je bila voljna usvojiti zakon kojim bi sami sebi nametnuli ograničenja i zabranili korištenje javnih resursa u privatne svrhe i ograničili druge privilegije koje im javna funkcija omogućava. Na federalnom i državnom nivou su dosad grupe opozicionih zastupnika, i to zastupnika Trojke, predlagali zakone o sprečavanju sukoba interesa.

Vlada Federacije je tek prošle sedmice utvrdila prijedloge ovih zakona i potpuno je izvjesno da se oni neće naći pred Parlamentom prije izbora, dapače, slutim da i njih čeka sudbina Bermudskog trokuta.

Razmjeri korupcije u Bosni i Hercegovini su zastrašujući i potpuno je jasno da nedostatak volje da se unaprijede alati za prevenciju i suzbijanje korupcije nameću jedini logičan zaključak, a to je da se pod svaku cijenu želi održati postojeće stanje. Međunarodni standardi nalažu obavezu da se formiraju profesionalna i nezavisna tijela za borbu protiv korupcije uključujući i utvrđivanje sukoba interesa, a formiranje takvih tijela se kontinuirano izbjegava.

Antikorupcijski tim FBiH od svog osnivanja 2016. godine nije ostvario zapaženije rezultate. Za razliku od toga je Ured za borbu protiv korupcije i osiguranje kvaliteta Kantona Sarajevo u relevantnim izvještajima međunarodne zajednice prepoznat kao svijetli primjer i model prema kojem trebaju biti ustrojena i druga antikorupcijska tijela u FBiH.