Dennis Gratz: Moj životni cilj je Republika Bosna i Hercegovina, a ona mora biti građanska
Više od godinu je prošlo od posljednjih izbora, vlast još nije formirana i nema naznaka da bi se to moglo u skorije vrijeme desiti. Kako ocjenjujete trenutno stanje u državi te ovo opće zaostajanje u svim reformskim procesima i integracijama?
Očito je da smo upali u jedan ustavnopravni vakuum koji se, recimo, na vrlo efektan način do današnjeg dana zloupotrebljava u Mostaru. I tamo imamo godinama neku vlast, u nekom pervertiranom obliku tehničkog mandata, iako izbora već odavno nije bilo. Ali, život, očito, ide dalje. Taj mehanizam se sada prenosi na državu i sasvim je jasno da je nekima u interesu upravo to.
Neprijateljima BiH je stalo da pokažu kako sistem ne funkcionira; pritom su oni u velikoj mjeri odgovorni za njegovu nefunkcionalnost. SDA, opet, profitira, vrlo nemudro i standardno kratkovidno, od činjenice da njen kadar faktički ostaje na polugama moći. Jer, vlast tehnički postoji i obnaša se, budžet se puni i troši, sistem ubiranja poreza – inače najkonkretniji pokazatelj djelotvornosti nekog monopola sile – funkcionira besprijekorno... Samo što je ovaj vid funkcionisanja zapravo cementiranje krize, uspostavljanja vanredne situacije kao normalnog oblika političkog djelovanja. A to je izuzetno opasno.
Da me ne shvatite pogrešno – ja, recimo, apsolutno podržavam nastavak NATO puta BiH kao uslova za formiranje buduće vlasti. I od toga ne treba odstupiti ni centimetra. Ali ako se ne mogu pronaći partneri za takvo nešto, onda se moramo vratiti građanima i od njih tražiti odgovor na pitanje kakvu vlast s kakvim ciljevima žele. Ako već nismo u stanju donijeti zakone koji će predvidjeti instrumente prijevremenih ili vanrednih izbora, onda rješenje vidim jedino još u parlamentarnoj neposlušnosti. Ako nakon izvjesnog perioda ne može doći do formiranja vlasti, sasvim je normalno da se parlamenti raspuste i makar na taj način otvori perspektiva nekog oblika ponavljanja izbornog procesa. Ako to rukovodstva parlamenata ne žele, kao što je kod nas slučaj, onda treba faktički proruzrokovati njihove raspade, putem, recimo, javnih ostavki kritičnog broja zastupnika i zasupnica, i na taj način inicirati ustavnu krizu koja će nas prisiliti na djelovanje. BiH funkcionira kao parlamentarna demokratija. Bez parlamenata imamo potpuni zastoj svega. Ne treba nas biti strah takve situacije. Ona se mora interpretirati kao mogući izvor rješenja.
Dakle, kolege zastupnici, budite hrabri, budite odgovorni, iskažite protest, predajte mandate, bojkotujte nove sazive, obesmislite ovo izrugivanje demokratskom procesu. Jer parlamenti su institucije koje formiraju vlast, donose budžet i sistem čine funkcionalnim, a ne stranački pregovarački timovi u gastro aranžmanima.
Da li je ljevica mogla više napraviti?
Najveći izazov i najveća zadaća ljevice ili bolje rečeno svih onih stranaka koje odbacuju etnovjerski ili bilo koji drugi paritkularni identitet kao isključivi izvor političkog legitimiteta, je da konačno ujedini snage u vezi sa suštinskim preduslovom za razvoj jednog prosperitetnog, funkcionalnog državnog poretka, a to je građanski model Bosne i Hercegovine. Svi ovi napadi, kako to kod nas ne može funkcionirati, ili je usmjereno protiv jedne, druge ili treće etničke skupine, su jedna bijedna prevara i laž. Jedino tako funkcionira bilo koja moderna država, bez obzira na istoriju, etnički ili vjerski sastav. Alternative građanskom modelu nisu nešto što baštini savremeni i napredan svijet, tj. one zemlje kojima težimo u ekonomskom, političko-društvenom pa ako hoćete i kulturološkom smislu.
Mene užasno frustrira ta famozna podjela na ljevicu i desnicu po ovom pitanju. Postali smo taoci tih podjela, jer je neko imao stupidnu ideju monopolizirati građansko i poistovjetiti ga sa socijalističkim tj. ljevičarskim. Djeliti se moramo u vezi s tim kakvu državu želimo, državu građana, koja makar u perspektivi osigurava jednakopravnost i ostala elementarna prava i slobode, ili državu naroda, etnija, vjera ili bilo kojih drugih partikularnosti, gdje ste privilegirani, zaštićeni ili legitimirani samo tamo gdje predstavljate većinu. Jer, onda se dugoročno moramo pozdraviti s idejom Bosne i Hercegovine s kojom se mogu identificirati svi. Bosna i Hercegovina mora biti građanska, da je ne bi djelio i svojatao niko. Ona mora pripadati svima, jer jeste vlasništvo svih njenih građana, koji se kroz ustav legitimišu kao uzročnici, garanti i uživaoci njenog postojanja. Ta vrsta ustavnog patriotizma je jedini patriotizam koji u ovom trenutku štiti državnost Bosne i Hercegovine.
Kako vidite ove procese u SDP-u? Ugledni ili važni članovi ili samo odlaze ili ih organi stranke izbacuju, a sve izgleda kao da neko potiče te procese sa strane?
Mislim da je to dobro pitanje za političke analitičare i članove i članice te stranke.
Ni u Našoj stranci stanje nije mirno. Kongres je donio podjele, a posljednja dešavanja, kao što je istupanje Damira Marjanovića iz Predsjedništva stranke, govore da stanje nije sanirano?
Vež duži period nemam uvid u interne procese i dešavanja u i u vezi s NS pa mislim da je bilo koja kritika s moje strane neumjesna. Ono što vidim izvana je ono što me motivira da Našoj stranci, kao političkoj organizaciji koju sam suosnovao i vodio, pružim punu podršku. Situacija nije nimalo jednostavna. Izazovi su preveliki. Ja sam lično prevazišao zastupanje pozicija iz samo jedne perspektive i unutar jednog iskustvenog horizonta, jer to u kontekstu naše političke zadaće više nije važno. Sve probleme koje sam imao s ljudima iz Naše stranke sam stavio ad acta. Mene zanima saradnja, unutar i izvan stranačkih okvira. Prevazilaženje kriza. Proizvodnja i plasman ideja, zakona, inicijativa koje će nas ohrabriti i inspirisati, i koje će nam vratiti nadu u bolje sutra. Dobar, kvalitetan i prepoznatljiv politički rad, od rada u Vladi Kantona Sarajevo pa do drugih nivoa vlasti gdje je Naša stranka opozicija. Sve ostalo su interni problemi i procesi koje će Naša stranka morati prevazići da bi nastavila ono što smo 2008. godine započeli. A to nećemo moći sami.
Da li se ovo rukovodstvo Naše stranke može nositi s izazovima vremena, većom partipacijom u zakonodavnoj, ali i izvršnoj vlasti?
To je pitanje za trenutno rukovodstvo Naše stranke. Rado ću vam odgovoriti na njega kada opet budem dio tog rukovodstva.
Koje su vaše trenutne političke ambicije? Da li vas ipak možemo očekivati kao kandidata na narednim izborima ili bar ponovo u političkim redovima?
Moj je životni poziv politički, jer je moja politička zadaća životna – a to je borba za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Konkretno me nijedna politička funkcija ne zanima ako kroz vršenje iste ne mogu doprinijeti ovoj borbi. Od lokalnog, do onog najvišeg nivoa, svi mi moramo dati svoj doprinos. Ja sam uvijek spreman.
