Intervju
347

Diana Zelenika: Stranci su nas u vezi s akcizama navukli na "tanak led", ispričavam se građanima

Razgovarao: I. Čavčić
Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba
Diana Zelenika, zastupnica HDZ-a 1990 u Parlamentu BiH i kandidatkinja za člana Predsjedništva BiH, je u razgovoru za Klix.ba govorila o ulozi međunarodne zajednice u usvajanju Zakona o akcizama, napomenuvši da su ih navukli na "tanak led".

Osim toga, Zelenika se osvrnula na ulogu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i njegovo savezništvo s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom, na očekivanja na predstojećim Općim izborima, izbornim prevarama, Herceg-Bosni i drugim temama.

Gospođo Zelenika, kako opravdavate građanima, odnosno biračima, to što ste, promijenivši prvobitno mišljenje, podržali Zakon o akcizama u Parlamentarnoj skupštini BiH? Očigledno je da je bila opravdana bojazan građana da će doći do lančanih poskupljenja...

Promijenjen je zakon, a ne mišljenje, uvođenjem dva namjenska podračuna. S obzirom na činjenicu da smo moja stranka i ja lično za evropski put i uspostavu pravne države, a akcize su bile jedan od preduvjeta, to je bila stranačka odluka i ja sam kao članica stranke bila dužna postupiti prema njoj, iako i tada svjesna kako će mi nanijeti mnogo političke štete.

Presudnu ulogu u čitavom "slučaju" su imali predstavnici međunarodne zajednice koji su nas na taj način navukli na "tanak led", govoreći nam o mnogim benefitima takvog zakona za koji danas vidimo kako nije ni približno onakav kakvim su ga oni predstavljali. Ako je to moj jedini grijeh ja se uistinu ispričavam.

Također, u javnosti se najviše mene proziva kao najodgovorniju, a ne spominje se još 21 član parlamenta koji je glasao za te zakone, a i njihove stranke, što je vrlo nekorektno. Na kraju pitam sebe i vas šta je veća šteta, poskupljenje ili izostanak plata i penzija, jer su akcize bile uvjet za tranšu MMF-a i druge stand-by aranžmane. Nisam htjela učestvovati u populističkim odlukama koje bi ljude, a naročito penzionere, ostavile gladne i bez primanja.

Dragan Čović je načinom vođenja politike i savezništvom s Miloradom Dodikom, naročito u ovom mandatu, izazvao veliko ogorčenje bošnjačkog dijela bh. javnosti. Očekujete li da ćete vi na predstojećim Općim izborima dobiti podršku bošnjačkih birača?

I ovo pitanje koje ste postavili i inače sva ovakva i slična pitanja koja se pojavljuju uglavnom pred izbore projiciraju oni koji vode ovu zemlju i oni kojima dizanje nacionalne retorike znači ujedno i opstanak na vlasti. Ja vodim jednu državničku politiku koja je svjesna kako hrvatskom narodu u BiH može biti samo bolje ako zajedno s druga dva naroda kompromisno gradi što jaču i što uređeniju državu. Jaka i stabilna, finansijski moćna država jamac je udobnog, sigurnog i za budućnost mirnog života za sve stanovnike. Stoga vjerujem da će hrvatski narod u BiH napraviti zaokret na ovim izborima i izabrati jedan potpuno novi način vođenja politike, politike uvažavanja, dijaloga, kompromisa i poštivanja državotvornosti BiH.

Kako ocjenjujete rad trenutnog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragana Čovića?

O njegovom radu i rezultatima najbolje govore njegova (ne)djela. Toliko je toga obećavao, a ništa od toga nije ostvario u duhu slogana "Završimo započeto". Voljela bih čuti neki konkretan rezultat njegova vladanja. Čovjek se samo brine o svojim finansijskim interesima i interesima svojih drugara koji su ovih dana uglavnom stacionirani u Srbiji, odnosno spadaju pod vrlo bogatu imovinu prijeratnoga giganta SOKO Mostar, koju oni žele privatno vratiti. Naše diplomatsko osoblje zloupotrebljava se za dopisno glasanje njegove stranke, no i tu je podbacio jer neće dobiti ni 30 posto onoga čemu se nadao.

Strahujete li od izbornih prevara?

Nažalost da. Oni će otuđiti onoliko glasova koliko budu mogli. Najviše me iznenađuje indolentnost vječno zabrinute međunarodne zajednice koja se prema nama odnosi kao da smo pokusni kunići. Oni imaju načina i sredstava kako da u jednom velikom omjeru smanje izborne krađe, ali uopće nemaju volje to učiniti.

Kako gledate na kandidaturu Željka Komšića?

Pa već sam kazala da Željko Komšić zavađa bošnjački i hrvatski narod želeći u međuvremenu kratkoročno vladati i lijepo živjeti od toga. Žao mi je samo što Bošnjaci vjeruju njegovoj slatkorječivosti. Njegov izbor bi ujedno bila i Čovićeva pobjeda jer će mu ostaviti oružje u rukama zbog nelegitimnog izbora i nametanja volje hrvatskom narodu, kojim će mobilizirati i homogenizirati biračko tijelo, vječito se vraćati u prošlost, graditi zidove i rezati zrak. Veći sam ja de facto protuotrov za Dragana Čovića nego što Željko Komšić i njegova jalova militaristička demagogija ikada mogu postati. On je imao osam godina mandata i šta je uradio? Ništa. Ako Komšić opet sjedne u Predsjedništvo, zabetonirat će se loši odnosi Hrvata i Bošnjaka i postaviti temelj za nove netrpeljivosti kojih se BiH neće dugoročno riješiti, a svu korist od toga će izvući politku koja godinama manipulira nacionalnim osjećajima.

Zvuči primjereno kada kažete da želite graditi visoku evropsku demokratiju gdje nacionalno nije apriori nacionalističko, ali je problematično kada HDZ 1990 otkrije karte napominjući da "Herceg-Bosna suštinski predstavlja slobodu". Kako uspostaviti balans između te dvije krajnosti političke desnice, a da prva, ova da ćete graditi evropsku demokratiju gdje nacionalno nije apriori nacionalističko, biračima ne zvuči kao prevara?

Vi očito miješate jabuke i kruške, slikovito govoreći, odnosno dovodite pod jednako dva različita vremensko-politička konteksta pa čak i dva različita stoljeća. Bez obzira na to što subjektivno smatrate kako je sve što je dolazilo s jedne strane cvijeće i dobrota, a sa suprotne sve najgore, istina je negdje u sredini kada je riječ o ratnim zbivanjima i životu u njiima.

Herceg-Bosna je tada bila odgovor hrvatskog naroda na olujne političko-vojne nedaće koje su ga snašle početkom devedesetih u BiH. Ona je, doslovno, činjenično spasila fizički opstanak Hrvata na područjima koja je obuhvatala i zatim je kao legalna i legitimna sastavnica postala jedan od dva utemeljitelja FBiH, što mnogi namjerno ignoriraju. Svjesna sam da pojedini članovi rukovodstva tadašnje Herceg-Bosne nisu imali kapaciteta, svjesna sam svega negativnog, ali isto tako svjesna sam i pozitivnog. No ne želim da me se, i da nas se, sve uvlači opet u neku besmislenu spiralu beskonačnih rasprava o prošlosti koje samo rezultiraju novom mržnjom i netrpeljivostima.

Spomenuli ste balans i upravo nesvjesno ukazali na to kako se stalno, što svjesno što nesvjesno, vrtite u istom začaranom krugu. Pa ne mogu sadašnji živi i današnja mladež stalno živjeti '92 i '95 godinu, to ne vodi nigdje. Povijest ostavimo povjesničarima. Ne kopajte stare rane jer ništa dobro ne može doći iz toga. Isto tako, neće biti sreće ako nasilno nekome namećete ulogu i teret prošlosti za koje on, odnosno njegov narod smatra kako nije korektno da je nosi. Ne razumijem tu konstantnu želju za nekom retroaktivnom osvetom u smislu naslade koja ne može doći, a samo može posijati sjeme novog zla.

S druge strane, razumijem frustracije, ali one više nisu primjerene ni sredini ni vremenskom okviru.

Budući da je HDZ 1990 osnivač HNS-a, kako gledate na trenutni znak jednakosti između HDZ-a i HNS-a?

O HNS-u je sve već kazano i njima (HDZ-u) uopće više ne treba davati medijskog prostora. Oni su nažalost postali politička ekspozitura Beograda.

Šta simbolički predstavlja slogan "Za opstanak"?

Jednu novu nadu i jednu novu šansu da se opstane u ovim vremenima kada nam budućnost kroje najlošiji u svakom smislu. U trenutku kada traje jedan masovni egzodus potaknut ekonomsko-političkom nesigurnošću, koji se kao kakav domino-efekt prenosi na sve naraštaje, uspjeh je opstati na ovim područjima. Za nas koji nismo dio bogate vlasti i koji nemamo svoju privatnu policiju, sudstvo, tužiteljstvo, bolnice i državni budžet, nama je luksuz sreća, a nažalost vrlo malo ljudi u BiH danas taj luksuz posjeduje, što je i više nego žalosno i jadno. Uspjeli su nam ukrasti i osmijeh s lica pa čak i nadu za bolje sutra. Zato ljudi masovno odlaze, siti su ovih povijesnih gluposti i beskonačnih svađa koje opet vode ka sukobima i mržnji. Hoću da živimo kao normalan svijet, da radimo, da putujemo, da trošimo, da konzumiramo život u svim svojim oblicima i da budemo sretni. Neću da mi se život vrti oko toga ko je šta radio prije 25-30 godina i da mi to predstavlja smisao života, to je tužno i zaostalo. Okrenimo se zajedno jednoj novoj budućnosti i dajmo dobrim ljudima šansu.