FOTO / Dida: Bio sam ovisnik 25 godina, sada sam novi čovjek
"Osobe koje su bile ovisne o drogama, kada odu na liječenje, provedu godinu, dvije ili više u rehabilitacionom centru i nakon toga se vraćaju u svoju sredinu. Ostali su bez ičega, za sobom su ostavili sve srušeno, poremećene familijarne odnose, nisu imali posao. Dotakli su dno i potražili pomoć, izliječili se i sada se trebaju vratiti normalnom životu. Mi im pomažemo da ostvare svoja prava, nađu posao, dobiju zdravstvenu zaštitu, pružamo im podršku da steknu novo društvo i izgrade socijalne odnose, eudciramo ih i uključimo u radionice u kojim provode vrijeme, rade i druže se s drugim bivšim ovisinicima", rekao je Boro Goić, jedan od osnivača Udruženja.
U radionici i prostorijama Udruženja bivši ovisnici imaju priliku da se druže, čuju priče jedni od drugih, razgovaraju i ohrabre jedni druge te zarade novac. Goić ističe kako globalno postoje predrasude prema bivšim ovisnicima, ali pojedinci koji ih upoznaju vjeruju im i nikada im nisu zatvorili vrata.
"Poslodavac koji zaposli bivšeg ovisnika dobija vrijednog radnika. Od 25 ljudi koji su prošli kroz naše programe desetak ih je dobilo zaposlenje. Sve što radimo jeste da ostanemo primjerni, da utječemo na postojeće ovisnike da naprave korak ka izlječenju", rekao je Goić koji drogu ne koristi više od 10 godina.
Pričaju o svojoj prošlosti
Za razliku od mnogih bivših ovisnika, oni se ne stide pričati o svojoj prošlosti. Naprotiv, svake sedmice organiziraju sastanke sa ovisnicima, bivšim ovisnicima i njihovim roditeljima, govore o svojim iskustvima i šalju poruku da je ovisnost izlječiva bolest i da nakon nje mogu normalno živjeti.
"Smatramo da je to bio jedan period našeg života koji je iza nas. Danas imamo nove vrijednosti koje ne želimo sačuvati samo za sebe već pokazati durgim ljudima da dobiju nadu, da život nije samo u tome da razmišljamo da li imamo novca danas, ako imamo da li je diler dostupan, ako jeste hoću li naći venu, ako je nađem hoće li biti dobra droga... Zbog toga je droga loša, ona ubija. Mi se budimo s drugom mišlju - kako da pomognemo drugima i kako da danas napravimo najbolju stvar", dodao je Goić.
Tokom tri godine kroz Udruženje je prošlo stotinu ljudi, od kojih je 60 poslato u komunu, a 40 na resocijalizaciju od kojih 25 apstinira.
"Dobio sam drugu šansu i želim pomoći drugima. Kada sam se vratio iz komune nisam imao jasnu sliku o tome gdje trebam biti, kako živjeti, šta raditi, trebam li se vratiti u Sarajevo. Sada znam šta hoću od života. Radim nešto što se ne vidi globalno, ali ima koristi za pojedince i nema veće sreće kada znaš da si doprinio oporavku nekog čovjeka", rekao je Goić.
Ističe da se sve počinje mijenjati od pojedinca, kada se pojedinac promijeni on može utjecati na druge svojom pričom i djelima. Zato se svakog utorka u prostorijama Udruženja organiziraju razgovori sa bivšim ovisnicima, a svakog četvrtka s osobama koje su ovisnici.
Značaj podrške i rada
Vođa radionice u Udruženju je tridesetčetverogodišnji Alen Begović. Po zanimanju je tapetar. Više od sedam godina je "čist". "U komuni sam se potpuno promijenio i prestao biti ovisnik. Kada sam izašao došao sam u Udruženje. Dosta mi je značilo to što oko sebe imam ljude koji su me prihvatili, da imam s kim popiti kafu i popričati, raditi. U komuni je dan ispunjen 24 sata i budeš zbunjen kada izađeš i dođeš kući. Osjećaš se beskorisno, ali ovdje radimo i to mi pomaže. Išao sam i na kurseve i sve je to doprinijelo mom razmišljanju", rekao je Begović.
Novi član Udruženja je tridesetsedmogodišnji Miro Bajkuša. U komuni je proveo osam godina.
"Kada sam došao u komunu mislio sam da ću ostati dva-tri mjeseca dok me prođe fizička ovisnost. Mislio sam nakon toga otići na zapad. Ali kada sam vidio koliko su ljudi dobri prema meni, ljudi koje ne znam, a bili su uz mene po cijelu noć kada sam prolazio kroz krize, shvatio sam da je to postao moj dom. Vratio sam se prije 2,5 mjeseca i sad sam s ljudima koji su preživjeli isto što i ja. Trudim se doprnijeti, pomoći roditeljima čija su djeca na liječenju. Uopće mi nije teško, teško je onima koji nemaju okruženje koje mi ovdje imamo", rekao je Miro.
Dida - dokaz da se može krenuti iz početka
Najstariji član udruženja je Damir Jerlagić kojeg zovu Dida. Ima 46 godina. Osam godina je "čist". U komuni je proveo godinu i po. Po zanimanju je kuhar i pekar te često kuha za članove udruženja.
"Većinu vremena sam ovdje. Znamo naše probleme i dijelimo ih jedni s drugima. Bio sam najmlađi registrovani ovisnik u Evropi 1981. godine. Bio sam na herionu 25 godina. Izgubio sam sve što sam imao i ostao udovac. Tada sam otišao u komunu i sada sam novi čovjek", rekao je Dida.
Članovi Udruženja poručuju svima koji imaju problem ovisnosti da potraže pomoć, jer izlaz i povratak normalnom životu je moguć. Oni su pravi primjer da čovjek može i treba iskoristiti drugu šansu koju nam život pruža.
